Od 164 inovativna lijeka, koji su u posljednje četiri godine registrirani i samim tim dostupni pacijentima u zemlja Evropske unije, samo njih 12 na raspolaganju su oboljelima u Bosni i Hercegovini.
Kazala je to Ana Petrović, direktorica Udruženja inovativnih proizvođača lijekova u BiH, naglašavajući kako je Federalna lista lijekova, koju donosi Federalno ministarstvo zdravlja, iz kojeg onda proizilaze liste lijekova Fonda solidarnosti i bolnička lista, nije revidirana više od četiri i po godine.
Četiri i po godine nije revidirana lista lijekova u FBiH
– Kad dođe na red da se revidira, u martu ili aprilu iduće godine, to će biti pet godina da to nije urađeno. To znači da pet godina nijedan novi lijek nije ušao u BiH. Nažalost to je naš prosjek, da nam novi lijek bude dostupan tek tri i više godina nakon što bude registran u Evropskoj uniji. Dakle, i to malo što lijekova što dođe, jako sporo i teško budu dostupni pacijentima upravo zbog toga što se lista neredovno ažurira – pojašnjava za FTV Petrović.
Da bi lijek bio finansiran od strane države i na taj način bio dostupan pacijentu, po Zakonu o lijekovima BiH, on mora biti registriran. Lijekovi koji nisu registrirani, ne mogu ući na listu. Oni prema riječima Petrović, mogu biti dostupni pacijentu putem interventnog uvoza, čemu se pribjegava kada u određenom trenutku nema druge opcije.
– Interveni uvoz primjenjuje se samo u iznimnim situacijama, jer u takvim slučajevima lijek ne kontrolira niko niti iko za njega odgovara. Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH nema nadzor nad lijekom i ne zna šta se s njim dešava. Nema kontrole serije niti praćenja neželjenog učinka. To je jednostavno ruski rulet – ističe Petrović.
Naglašava kako u potpunosti ne odgovara istini tvrdnja da je “BiH mala zemlja da bi bila interesantna velikim farmaceutskim kompanijama”.
– Ako od 1997. godine imate 10 inovativnih kompanija, prisutnih u BiH, onda ta tvrdnja nije istinita. Ta činjenica uopće ne ide u prilog tome da smo mala zemlja i da pacijenti u BiH nisu dovoljno atraktivni farmaceutskoj industriji. Navest ću još jedan primjer. Slovenija koja je geografski, po broju stanovnika, slična BiH, za četiri godine registrirala je 72 inovativna lijeka. Evropski prosjek je 74. Razlog je što je u Sloveniji način dostupnosti lijeka puno brži i fleksibilniji nego u BiH. U Sloveniji se liste lijekova obnavljaju na nivou mjeseca ili nekoliko mjeseci, i što je novo odmah ulazi na listu – ističe Petrović.
Dodaje kako su u BiH nadležni u potpunosti zakazali.
– Naš ključni problem je rigidnost i shvatanje da su lijekovi trošak. U cijelom zdravstvenom sistemu lijekovi su ustvari najmanji trošak, a najviše novca odlazi na plaćanje nemedicinskog kadra, medicinskih sredstava i rješavanje problema koji su uzrokovani neodgovarajućim terapijama i njegom pacijenta. Mi konstantno radimo reaktivno, a ne proaktivno – naglašava Petrović.
Na listi onkološki pacijenti 14 mjeseci čekaju lijek
Inovativni lijekovi su patentom zaštićeni prvih sedam godina kao novi lijekovi, a u BiH najlošije su ovim terapijama pokriveni pacijenti sa određenim vrstama karcinoma, rijetke bolesti, melanom, reumatoidni artritis…
– Nedostaju nam skrininzi i predikcije koje bi omogućile da inovativni lijek dođe u što je moguće ranijoj fazi bolesti. Fond solidarnosti te pacijente drži na posebnim programima, što je namijenjeno samo određenom broju pacijenata i za određenu fazu bolesti. Rekla bih da je kod nas dostupnost inovativnog lijeka određena sa nekoliko faktora, a to su: nedostatak registara oboljelih, kakva je incidenca, u smislu predikcija šta će nam se događati u budućnosti, izostanak informacija o ishodima liječenja da bismo znali koji nam lijekovi trebaju, kad trebamo uvesti neku novu terapiju. Mi uvezemo lijek i on je za nas svemogući za sve faze bolesti, što nije tačno, jer bit inovativnog lijeka i jeste da se uključi pravom pacijentu u pravo vrijeme, odnosno u fazi bolesti kad je najučinkovitiji. Navest ću primjer. Na listama čekanja imamo pacijente sa karcinomom dojke koji terapiju čekaju 14 mjeseci. Sad da taj lijek dobije on neće imati ni polovičan učinak od stvarnog. Dakle, pacijentici lijekom, koji joj je dat, nije poboljšano zdravstveno stanje i produžen život, a država je potrošila pare za nešto što neće imati očekivani efekat, i to je naša zbilja – kazala je Petrović.