Kosti koje su pronađene u dvorištu Nebojše Mraovića u Brčkom su posmrtni ostaci Mensura Nukića i Salke Hadžića, žrtava srebreničkog genocida, potvrđeno je identifikacijom u Komemorativnom centru u Tuzli. Nebojša Mraović, ljekar po zanimanju, kosti je u svoje dvorište donio još 1997. godine, koristio ih, kako je ranije kazao, za eksperimente i planiranje operacija, a zatim zabetonirao ispod fontane. Slučaj je ovo koji otvara brojna pitanja, ali i zahtijeva reakcije, ne samo pravosudnih institucija nego i ljekarskih komora, jer je Mraović, kao ljekar, duboko iznevjerio svoju dužnost čuvara medicinske etike, a kao čovjek, ljudskog dostojanstva.
Nekompletni posmrtni ostaci Mensura Nukića i Salke Hadžića pronađeni su 2000. godine u masovnim grobnicama u Vlasenici. Kako ni godinama kasnije članovi porodice nisu pronašli kompletne posmrtne ostatke, ukopi su obavljeni 2011. i 2022. godine. No, od traženja porodice nisu odustale. Poziv na identifikaciju posmrtnih ostataka koji su pronađeni zakopani u dvorištu u Brčkom, Idriza Nukića je, na prvu, ostavio bez teksta, no kasnije su se, kaže, otvorila nova pitanja i sumnje u vezi glavnim akterom priče – ljekarom Nebojšom Mraovićem.
“On nema ni ljudskosti, nema ni morala – nema ništa. Njegove izjave navodno da je išao u lov – ja poštujem to, ali on je išao u lov na ljude. On bi mogao da otvori još tih kutija, a vidjet ćemo – sud će reći svoje najbolje”, govori Idriz, brat ubijenog Mensura Nukića.
Teško da čovjek nakon genocida može pomisliti na nešto gore i monstruoznije, kaže Fatima Berković, rođaka ubijenog Salke Hadžića. A onda vam, priča, 28 godina poslije saopće da je neko pronašao posmrtne ostatke za kojima tragate i uzeo ih sebi: “To je nešto grozno, s obzirom na to da je to ljekar, a ne znam ni može li se takva osoba nazvati ljekarom. Očekujem da čovjek bude kažnjen. Vršiti eksperimente nad nečijim kostima, uzimati samovoljno, toliko držati, zakopati u dvorištu – ja ne znam, to za mene nije čovjek, a kamo li ljekar“.
Naša televizija je, nakon identifikacije žrtava, pokušala stupiti u kontakt s Mraovićem, no naši pozivi su odbijeni. Nakon što je prijavljen, te izvršena ekshumacija, Mraović, saznajemo, nije osjetio krivicu. U ranijim medijskim istupima je obrazložio otkud kosti u njegovom dvorištu.
„On je prilikom lova išao često na to područje, pronašao je neke kosti i donio ih kući te koristio za eksperimente. Svaki normalan čovjek kada bi pronašao neke kosti, neko njih traži, prijavio bi to policiji, a pogotovo jer je on te kosti pronašao na prostoru Cerske“, navodi Sead Golić, sekretar Udruženja porodica nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Bošnjaka Brčko.
Vasvija Kadić članica je Udruženja Žene Srebrenice: „Trebao je odmah to prijaviti i vratiti. On nije svjestan koliko nama žrtvama – jednoj majci, sestri, supruzi, kćerki – koliko znači jedna kost kada se pronađe poslije 28 godina“.
Ono što zabrinjava jeste da, iako je od ekshumacije prošlo nekoliko mjeseci, Mraović, prema saznanjima Federalne televizije, i dalje obavlja posao ljekara. Komora doktora medicine RS-a nije odgovorila na naš upit o tome je li u procesu oduzimanje licence za rad. Za komentar smo pitali i ministra zdravlja i socijalne zaštite RS-a Alena Šeranića, no odgovor je izostao. Iz Tužilaštva BiH kažu da je istraga u toku: „Tužilaštvo BiH i SIPA intenzivno rade na navedenom predmetu, te se preduzimaju potrebne radnje sa ciljem donošenja tužilačke odluke. Kada odluka bude donesena, javnost će biti informisana”.
Nije li Mraoviću do sada bar trebala biti oduzela licenca za rad i nije li ovaj slučaj trebao podignuti na noge i javnost, i pravosuđe, ali i ljekare, pitanja su naših sagovornika. Na njih do sada niko od nadležnih nije ponudio odgovor. Umjesto toga, tišina, ona koja godinama podiže sve viši zid nepovjerenja između građana i institucija.