BiH je, nažalost, država u kojoj je lista pacijenata koji čekaju transplantaciju organa veoma duga, a pacijenti češće, umjesto prijeko potrebne transplantacije, dočekaju smrt. Pacijentima ostaje samo nada da će proces transplantacije u našoj zemlji postati održiva praksa, a do tada veliki broj njih spas traži na klinikama izvan BiH.
Tuzlanka Eldina Softić, kojoj je prije 9 godina transplantirana jetra, nadu je polagala u listu čekanja na transplantaciju u inostranstvu. Međutim, i put za liječenje van naše zemlje pun je prepreka.
„Sama transplantacija negdje vani košta 300 hiljada KM. Ja kad počnem brojati od 1 do 300 hiljada – zaista je puno, a zamislite da skupljate tolike pare“, govori.
Ipak, ona nije morala prikupljati novac za operaciju u inostranstvu. Zahvaljujući donoru, transplantacija je izvršena na UKC-u Tuzla. Međutim, iza Eldine Softić je ostalo još mnogo imena na listama čekanja. Trenutno oko 250 pacijenata čeka, a razlog je složen zdravstveni sistem. I tako, dok izvan BiH godišnje budu izvršene hiljade transplantacija, u našoj zemlji tek nekoliko.
„Imali smo ukupno 16 transplantacija. Od toga, u UKC-u Tuzla imali smo 10, a u Kliničkom centru u Sarajevu 6, za razliku od 2022., kad je bilo 10. Čak je bilo godinu i po dana da nismo imali ni jednu jedinu“, kaže Tomislav Žuljević, predsjednik udruženja dijaliziranih i transplantiranih pacijenata FBiH.
Šefica Odjeljenja za nefrologiju na UKC-u Tuzla Mirna Alečković-Halilović navodi kako su u Tuzli transplantacije počele da se izvode 1999. godine – do danas ih je izvršeno 278 sa živog davaoca. Kadaverične se, dodaje, u Tuzli rade od 2006., a u Sarajevu od 2007. u Sarajevu – izvršeno ih je 55.
I dok se liste onih koji čekaju transplantaciju, koja će im osigurati kvalitetniji život, produžuju, podrška nadležnih izostaje. Donorskoj mreži BiH, udruženju koje predstavlja plamen nade, prijeti gašenje. Iz ovog udruženje naglasili da prestaju s radom ukoliko ne dobiju dugo iščekivanu podršku nadležnih institucija.