Operacija uspjela, pacijent preživio. Tako bi se u najkraćem moglo opisati protekle dvije, vrlo teške utakmice koje je imala naša reprezentacija.
Zaista, malo ko ozbiljan mogao je u ovom stanju u kojem se nalazi reprezentacija očekivati čuda. A stanje je, podsjetimo, da smo imali još jedan neuspio pokušaj plasmana na veliko takmičenje, oproštaj nekolicine iskusnih igrača, potpuno novi stručni štab, mnogo debitanata i potpuno negativan ambijent prema reprezentaciji.
Ipak, dojma smo da je juni iskorišten na najbolji način. Stručni štab prepun energije pokazao je da ne šalju lažnu sliku. Prenijeli su tu energiju. Pokazali su i znanje. U jako kratkom roku, neke segmente naše igre ipak su postavili na osnovne postavke. I to je ono najvažnije neki temelj je napravljen. Jasno je da ovakva postavka naše igre ukazuje da ćemo sakriti naše nedostatke. Naš osnovni nedostatak je da nemamo na raspolaganju “plemenite veznjake” koji će potezom mnogo toga riješiti. Barbarez i društvo jednostavno ne mogu izmisliti takvog kada ga nemaju. Zato su se opredjelili na trkački potentan i borben vezni red. Šestoricu smo oprobali u ova dva meča. Dojam je da je najviše pokazao Armin Gigović. Ipak, mnogo važnije od toga jeste da stručni štab reprezentacije teži da se vezni red sastoji od “šarafa” koji služe mašini. Već smo vidjeli da ih je čak šest isprobano, a tu treba dodati još i Radu Krunića, Ivana Bašića i Dala Varešanovića. Sva trojica se idealno uklapaju u ovo što želi stručni štab.
Kolašinac i Dedić donose prodornost po krilima
Naša igra će povratkom iskusnog Seada Kolašinca i možda i našeg najboljeg igrača Amara Dedića na bočne pozicije dobiti ono što navijači žele, a to je prodor preko krila. Toga je realno nedostajalo u ova dva meča, ali i bilo je očekivano, jer jedino je Jusuf Gazibegović bio igrač takvih sklonosti.
Među stoperima je velika konkurencija i to je veoma dobar podatak. U Nikoli Katiću smo dobili pouzdanog igrača. Kenan Pirić sinoć je pokazao da će Nikola Vasilj imati veliku konkurenciju.
Četiri igrača pravi dobitak
Ako gledamo učinak u ove dvije utakmice, onda možemo reći da smo “dobili” njih nekolicinu. Prvo, jasno je da odlaskom Šehića nećemo ništa izgubiti na golmanskim pozicijama. Vasilj i Pirić nisu najtraženija “golmanska roba” Evrope, ali nisu ništa lošiji od Ibrahima Šehića. U dvije utakmice, kada rezimiramo dobitak su Nikola Katić i Armin Gigović. Obojici je bilo dovoljno dvije utakmice da skrenu pozornost na sebe. I tu za sada ćemo se zadržati. Prosto jer neki kriterij je postavljen. I četiri igrača su puno, jer ipak koliko god bili mlada reprezentacija ipak se tu već profilirao kadar u Ahmedhodžiću, Kruniću, Demiroviću, Kolašincu, Dediću, Gazibegoviću.
Veliki broj njih tek treba da se dokaže
Dovoljno je vremena kroz Ligu nacija da vidimo koliko mogu i Radeljić, Šarić, Burnić, Huseinbašić. Uz pobrojane tek treba da vidimo potencijal Ivana Bašića i Dala Varešanovića, te koliko može ponuditir eprezenatciji nešto stariji Haris Taaković. Benjamin Tahirović još uvijek oscilira i treba mu vremena. S druge strane dobro je da je naš stručni štab u ove dvije utakmice forsirao mladog stopera Tarika Muharemovića. Visoki stoper, jako deficitarne “lijeve noge”, u notesima je seniorske ekipe Juventusa, a to nije uopšte jednostavno. Zbog toga, ako u naredne 2 godine u njemu dobijemo stopera iz evropskih liga, riješit ćemo tu poziciju dugorčno za period 7-8 godina.
Jasno je da još dosta toga ima se za popraviti, ali ne zaboravimo i da smo igrali protiv Engleske i Italije koje su u jeku priprema za Euro. Dobro je da smo igrali protiv takvih ekipa, baš kao što je dobro što ćemo protiv sličnih igrati i u Ligi nacija na jesen. Još šest veoma jakih kontrolnih utakmica.
N.A.