Burkan je raketa teška, precizna i kratkog dometa, a koristi je libanski Hezbollah u svojim operacijama protiv Izraela. Kako je ova raketa izazvala glavobolju Izraelu – pitanje je koje je postavila izraelska web-stranica Calcalist, a na koje je odgovorio Nitzan Sadan. U svom izvještaju objasnio je ideju koja stoji iza rakete Burkan, koju smatra najjednostavnijom i najsporijom raketom u Hezbollahovom arsenalu.
Na početku Sadan objašnjava da je raketa Burkan vrsta kompozitnog oružja, koje se može napraviti od dijelova drugih raketa za otprilike sat vremena, bez gotovo ikakve potrebe za zavarivanjem, a spada u kategoriju tzv. teških raketa.
Autor izvještaja dodaje da je ova raketa potpuno drugačija od svih drugih artiljerijskih raketa, jer se obične standardne rakete prvenstveno oslanjaju na gorivo da bi letjele što dalje, ali je njihovo eksplozivno punjenje relativno malo. Kao primjer navodi čuvenu raketu Katjuša, koja ima domet do 40 kilometara s bombom težine do 25 kilograma. Standardni bacač Katjuše (BM21) sadrži 40 cijevi koje se isprazne u roku od 20 sekundi, čime se postiže mala šteta, ali na velikom području.
Suprotno ovome, teške rakete imaju vrlo teško eksplozivno punjenje (od 100 do 500 kilograma) koje je za oko 60 posto veće od njihovog motora, a služe da izazovu maksimalnu štetu u nekom određenom trenutku.
Autor naglašava da ova vrsta raketa nije novi izum. U Drugom svjetskom ratu nacisti su koristili sličnu raketu čiji domet nije prelazio četiri kilometra. Izrael je razvio njenu verziju koja ima tvrdi poklopac i dizajnirana je za prodor u utvrđenja, sa eksplozivnim punjenjem od 250 kilograma i dometom koji ne prelazi jedan kilometar. Jedna od njih je uzrokovala ubistvo Abdela Moneima Riada, načelnika štaba egipatske vojske, 9. marta 1969. godine.
Ističe da su s vremenom teške rakete postajale sve jednostavnije i jednostavnije. Danas to nije ništa drugo nego bure eksploziva sa emiterom udara koji aktivira bombu pri udaru. Na nju se ugradi motor iz rakete Grad ili neke druge slične, pričvrsti se rep radi stabilnosti tokom leta, onda se stavlja u cijev i lansira.
Prema autoru, Hezbollah je otkrio ove rakete u sirijskom ratu 2012. godine i bile su upravo ono što je tražio jer su bile lako i ekonomično sredstvo za ometanje položaja izraelske vojske.
Autor je istakao da su teške rakete jednim potezom riješile sve probleme, više nije potrebno infiltrirati i izlagati vojnike opasnosti. Dovoljno je staviti dvije raketne platforme na kamion, smjestiti ih u neku štalu u selu, iznijeti ih i lansirati kada je potrebno i vratiti ih u roku od jedne minute. Ovakva raketa košta manje od 400 dolara, ali šteta koju nanosi mjestu koje pogodi je ogromna.
Nedostaci teške rakete Burkan
Autor je napomenuo da postoje i nedostaci ovih raketa: Burkan nije samo u obliku solarnog grijača, već i leti kao solarni grijač, što omogućava da se vidi u zraku, kao da ne želi letjeti zbog svoje sporosti.
Naveo je da su upravo ove primitivne rakete one koje otežavaju rad Željezne kupole i često izbjegavaju njene rakete, jer baterija raketa Željezne kupole radi preko karakterističnog radara koji prepoznaje kretanje objekta u zraku, kuda se kreće, kolika mu je brzina i ugao. Time se određuje njegova putanja, što omogućava spoznaju koja raketa predstavlja prijetnju nekom stambenom području ili nekim snagama, izračunavanjem tačke susreta i tako slanjem projektila presretača na to.
Autor je objasnio da ovaj sistem odlično funkcionira, čak i ako je raketa koja napada veoma brza, kreće se niskom putanjom ili čak malo izmiče.
Ali Burkan nije obična raketa. Leti na vrlo kratku udaljenost, a pripadnici Hezbollaha je ispaljuju sa kratkih udaljenosti i sa platformi skrivenih u nekom području, zbog čega je potrebno oko 10 sekundi od lansiranja do udara. Stoga, presretač Željezna kupola ne može uvijek doći do tačke susreta i pogoditi je na vrijeme.
Kako zaustaviti rakete Hezbollaha?
Autor je otkrio da ono što može u potpunosti zaustaviti Burkan je laserski sistem Magne Or kompanije Rafael. To je oružje koje može uništiti metu u trenutku kada se otkrije kroz radarske valove koji se kreću brzinom svjetlosti, poput svjetlosti samog lasera. Tako će pogodak biti neizbježan, a raketa će eksplodirati na istom mjestu ili će se okretati i pasti. Ali problem je u tome što se ovaj sistem još uvijek eksperimentira i projekti Magne Ora moraju biti dovršeni i proraditi, a to će potrajati.
Autor je izvještaj zaključio odgovorom na pitanje: Šta da radimo u međuvremenu? Objašnjava da borci Hezbollaha moraju biti zaustavljeni dok idu ka mjestima njihovog lansiranja, i to pomoću dronova i aviona sa dobrim kamerama koje češljaju nebo i zapažanja Sjeverne komande koja skenira područje žbunja. Stoga, kada vide bilo šta ljudsko, treba ga bombardirati i neutralizirati. Na ovaj način je eliminirano nekoliko Hezbollahovih ćelija i uništeno nekoliko platformi za lansiranje raketa Burkan, navodi pisac.
Ali Sadan upozorava na to da je granica duga, a Hezbollah se ne predaje, zbog čega se čini da će Izrael biti prisiljen da vojnom operacijom protjera Hezbollah do područja iz kojeg ove rakete neće imati domet do Izraela.
(Al Jazeera)