Slovenija, Angola, Egipat, a od novembra i Južnoafrička Republika — to su zemlje u kojima je, ne računajući rodnu Bosnu i Hercegovinu, Nermin Bašić gradio svoju karijeru. Trener poznat po tome što se nikada nije plašio izazova i što je bez ustručavanja odlazio i hiljadama kilometara daleko, uvijek u potrazi za novim iskustvima i ispunjenjem svojih snova.
Njegova posljednja epizoda vezana je za Južnoafričku Republiku u koju je stigao nakon rastanka sa Željezničarom. Gotovo godinu dana proveo je u svojevrsnoj tišini, odmoru i promišljanju, ne krijući koliko mu je teško palo što su ga, kako sam kaže, “olako pustili niz vodu”. Danas je, međutim, potpuno fokusiran na svoj novi izazov. U klubu TC Galaxy obavlja funkciju tehničkog direktora, djelujući kao produžena ruka trenera Adnana Beganovića, ujedno i njegovog kuma. Dugogodišnje prijateljstvo sada je preraslo i u profesionalnu saradnju.
Dane odmora trenutno provodi u Sloveniji, odakle se javio za portal Reprezentacija.ba i podijelio utiske o Južnoafričkoj Republici — zemlji koja ga je, iskreno priznaje, osvojila na prvi pogled. Njegova priča je počela gotovo slučajno, otišao je najprije turistički, posjetiti prijatelja…
– Slovenija mi je danas druga kuća, tu provodim najviše vremena kada sam na odmoru, a uskoro se vraćam i za Južnoafričku Republiku. Imam ugovor koji važi još dvije godine i ambicija mi je da završim taj posao do kraja i da se onda vratim onom koji najviše volim – trenerskom. Cijela ta priča se zapravo desila slučajno. Otišao sam tamo najprije “turistički” da posjetim prijatelja i na kraju mi je predsjednik ponudio da ostanem raditi kao tehnički direktor i da zapravo pomognem Beganoviću koji je bio tek imenovan. Tako sam na neki način svoju karijeru stopirao da njemu pomognem. Ne žalim ni sekunde. Preuzeli smo klub u momentu kada je bio zadnji na tabeli i u međuvremenu napravili fantastičan posao, u prvoj sezoni – priča Bašić za Reprezentacija.ba portal.
Južnoafrička Republika dom je brojnim sportskim entuzijastima i visoko razvijenoj infrastrukturi. Bašić podsjeća da je upravo ovdje 2010. godine održano Svjetsko prvenstvo, što je ostavilo snažan utjecaj na sportsku infrastrukturu zemlje.
“Zemlja je ogromna, a zbog njezine veličine, mnoge utakmice moramo putovati avionom. Ipak, zahvaljujući Svjetskom prvenstvu, ostalo je mnogo vrhunskih objekata – deset stadiona koji su na svjetskom nivou. Liga je također vrlo jaka, a finansijski su tri kluba u posebnoj konkurenciji. Mamelodi Sundowns prednjače, s budžetom od 80 miliona eura, a iza njih su Orlando Pirates i Kaizer Chiefs. Ostali klubovi su solidni, ali ova trojka se zaista izdvaja. Ljudi u Južnoafričkoj Republici stvarno vole fudbal. Ove sezone je naših 15 utakmica pratilo preko devet miliona ljudi putem televizije. Sport je, istina, ovdje još uvijek podijeljen – crnci više vole fudbal, dok bijelci preferiraju kriket i ragbi.”
Bašić trenutno živi u Johannesburgu, jednom od najvećih i najuzbudljivijih gradova u Južnoafričkoj Republici. Ovaj dinamičan grad, poznat po svojoj bogatoj historiji, kulturi i multietničkoj zajednici, nudi mnogo više od fudbala.
“Kada nemam utakmice i treninge, maksimalno uživam u svemu što Johannesburg nudi. To je grad koji nikada ne spava, s puno života, restorana, galerija i nevjerojatnih mjesta za opuštanje. Prilagoditi se nije bilo teško jer sam već imao iskustva u Angoli i Egiptu, a lakše je kada imaš ‘nekog svog’ s kim dijeliš te trenutke. Adnan i ja provodimo puno vremena zajedno – treniramo, igramo golfa ispred hotela… Ma, svakome bih preporučio da dođe. To je država s više od 15 hiljada milionera i toliko ljepota koje vrijedi doživjeti. Fudbal nije jedina stvar koja je čini posebnom.”
Malo je nedostajalo da ga put odvede u potpuno drugom smjeru. Osim što je bio u kontaktu s jednim klubom iz Saudijske Arabije, Bašić se potajno već vidio i na klupi Veleža s čijim je čelnicima vodio konkretne razgovore o preuzimanju trenerske funkcije. Bio je spreman, motiviran, zamišljao sebe u Mostaru — ali sudbina je imala drugačije planove.
“Bilo je raznih upita nakon mog odlaska iz Željezničara. Prije sam znao bezglavo ulaziti u izazove, s previše hrabrosti, iako sam duboko u sebi znao da možda neće biti onako kako očekujem. Danas sam ipak iskusniji, ne žurim. Ne krijem da je Velež bio jedna od opcija prije nego što sam prihvatio angažman u TC Galaxyju. Na sastanku s ljudima iz kluba imao sam dobar osjećaj, bio sam uvjeren da je sve dogovoreno, no preko noći odlučili su se za turskog trenera i tako je ta priča pala u vodu. Šteta, jer Velež je zaista fantastičan klub. Vidi se velika ljubav kod ljudi koji ga vode, ali kao i u svemu – potreban je kontinuitet i podrška.”
Dotakao se i svog mandata na klupi Željezničara, gdje je vodio tim na 26 utakmica u Premijer ligi BiH, Kupu i kvalifikacijama za Konferencijsku ligu. Ostvario je deset pobjeda, uz 12 poraza i četiri remija. Ipak, osjećaj koji ga danas prati nije rezultat, već činjenica da je otišao – nedovršenog posla.
“Taj kontinuitet o kojem sam maločas govorio, nedostaje i Željezničaru. I danas su, evo, ponovo u potrazi za trenerom. Očigledno sistem nije jasno uspostavljen, ali se vide određeni pomaci – veći budžet, plate… Danas je to klub na višem nivou nego kad sam ja bio tamo. A opet, kad se vratim na to vrijeme, osjećam kao da nisam ni počeo. Počeo sam doslovno da krečim svlačionice, da imamo prostor za sastanke, da stvaramo minimalne uslove za ozbiljan rad. Bavio sam se ‘banalnim’ stvarima da bismo klub podigli i pratili moderne trendove. Zavrnuo sam rukave i radio 24 sata, a kada je došao trenutak da krenemo u pravi posao, da budem nagrađen par kvalitetnih pojačanja – podrška je jednostavno nestala. Odjednom su svi imali svoje mišljenje.”
Iako kaže da nosi ljubav prema Grbavici, povratak još uvijek nije opcija. Rane su, kako kaže, i dalje svježe.
“Da me sada pozovu? Ne, nije vrijeme. Rane nisu zacijelile. Možda za pet ili deset godina. Svi me znaju kao trenera koji se daje maksimalno – i emotivno, i fizički, i psihički. Nakon Željezničara, trebao mi je odmor. Bio sam iscrpljen, istrošen. Zato nisam odmah ni tražio novi posao. Morao sam da udahnem, da se saberem. Vidjet ćemo šta vrijeme nosi”, istakao je Bašić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
(Reprezentacija.ba)