Vijest da Arcelor Mittal odlazi iz Bosne i Hercegovine zabrinula je mnoge građane, a naročito radnike ove kompanije, s obzirom na to da je riječ o najvećem proizvođaču čelika u našoj zemlji, koji je generisao oko 4 posto BDP-a. Umjesto indijskog investitora sa sjedištem u Londonu, fabriku u Zenici i rudnik u Prijedoru preuzima domaća kompanija Pavgord u vlasništvu Gordana Pavlovića. Informacija u javnosti još je malo, a pitanja mnogo. Među njima najvažnija – hoće li opstati proizvodnja čelika u Zenici i hoće li biti zadržana radna mjesta?
„U skladu s uslovima transakcije, udjeli Arcelor Mittala u društvima Arcelor Mittal Zenica i Arcelor Mittal Prijedor bit će prodani grupaciji Pavgord, a sva radna mjesta zaposlenih bit će prenesena na novog vlasnika. Očekuje se da će kompanija zabilježiti knjigovodstveni gubitak od oko 0,2 milijarde američkih dolara, isključujući prihod od prodaje.“
U pismu Mittalove korproracije navedeno je da su kroz analizu ustanovili da je prodaja najbolje rješenje. Posljednje dvije godine, ispostavit će se i posljednje vrijeme Mittalovog poslovanja u Zenici, zabilježen je gubitak od oko 270 miliona maraka. S druge strane, o ovom poslovnom potezu radnici nisu bili upoznati sve do okončanja procesa.
„Ono što smo u petak na sastanku dobili informaciju je da je to kao kap vode u moru od svih željezara u svijetu. Unazad nekoliko godina nije bilo profita i koorporacija je odlučila da se povuče iz zemlje. U procesu će ostati sve što je i bilo stim da imamo informacije da Gordan Pavlović ima vizije za neke nove prozivode koje Arcelor Mittal za 21 godinu nije proizvodio“, navodi Rašid Fetić, predsjednik Sindikata radnika Arcelor Mittala Zenica.
Iako je potpisan ugovor između Arcelor Mittala i kompanije Pavgord, koja je već od ranije vlasnik Alumine Zvornik i Rudnika boksita u Milićima, do spajanja ovih kompanija potrebno je ispuniti određene uslove o dopuštenoj koncentraciji na tržištu iz državnog Zakona o konkurenciji.
„Ovom akvizicijom bi postali lideri u proizvodnji čelika u BiH i to može značiti stvaranje nekog monopolskog položaja na tržištu. Ugovor jeste potpisan, hoće li Konkurencijsko vijeće dati saglanost na tu akviziciju – ostaje da se vidi“, objašnjava Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca ZDK-a.
Ono što sve posebno brine je sudbina radnika, a njih je u zeničkoj kompaniji oko 2000. Od prošlog mjeseca imaju i zaključen novi kolektivni ugovor kroz koji su im povećane plaće za oko 16 posto te definisani uslovi rada i drugi dodaci.
„Svi se ugovori o radu prenose na novog poslodavca i važeći kolektivni ugovor ostaje na snazi do zaključenja novog. Bilo ko da dođe za novog vlasnika i poslodavca – dužan je poštivati kolektivni ugovor“, napominje Mujkanović.
Iz Vlade Federacije, koja ima manjinski udio u vlasništvu, o ovom pitanju se nisu oglašavali. No, ključno pitanje je pod kojim uslovima je obavljena prodaja, s obzirom na to da javnost nikada nije imala uvid u prvi ugovor kada je Mittal i stigao u BiH. Dodatnu stvar komplicira i to što je u toku postupak revizije okolinske dozvole za još uvijek Mittalova postrojenja u Zenici.
„Od toga zavisi hoće li ta fabrika moći nastaviti da radi, je li potencijalni kupac toga svjestan, je li Vlada Federacije spremna da skine oznaku tajnosti sa prvog ugovora o privatizaciji u kojem vjerovatno ima odredbi koje se tiču arbitraže i troškova. To su sve pitanja za Vladu Federacije“, upozorava Samir Lemeš, predsjednik Upravnog odbora Eko foruma Zenica.
Pored pitanja radničkih prava, opstanka radnih mjesta i uopšte integralne proizvodnje čelika u Zenici – pitanje je i buduće zagrijavanje grada, s obzirom na to da je Arcelor Mittal i većinski vlasnik Toplane, koja se nalazi u krugu sadašnje fabrike. Odgovori na sva ta pitanja trebala bi biti poznata do oktobra, kada se i očekuje okončanje akvizicije.