Za sebe će reći da je facebook pjesnik, obzirom da svoju poeziju uglavnom objavljuje preko facebooka. Mada tako postavljenja konstatacija, na prvu, predstavlja nekog površnog zanesenjaka. Međutim, izraz često može varati, pa tako i u ovom slučaju. Naš sagovornik je Adnan Pandur, mostarski pjesnik koji se ustvari poezijom bavi isključivo jer je to neki njegov svijet u kojem se osjeća najljepše.
– Napisao sam ja dosta materijala za sve ove godine za izdavanje barem jedne knjige, ali, iskreno, nisam želio plaćati izdavaču. Pronašao sam neke druge načine kako da moja poezija dopre do ljudi koji vole pisanu riječ i to me za sada čini sretnim, kaže na početku ugodnog razgovora za Ero.ba Adnan Pandur, Mostarac koji za sebe kaže da je pjesnik amater.
Pa dobro, sumnjamo i da oni sa mnogo većom reputacijom mogu živjeti od poezije ?
– Teško, jako teško, skoro ne moguće da se može živjeti od pjesništva i izdavanja knjiga. Ipak, ni ne razmišljam o tome. Meni je satisfakcija da me neko pročita, da se zamisli nad mojom pjesmom. Ustvari znatiželjan sam kako će taj neko gledati na ono što sam ja napisao. Da li će nam se podudariti uglovi gledanja, kaže Pandur.
U taj svijet poezije i proze si ušao iz drugih pobuda.
– Da, želio sam da budem kantautor. Međutim, ubrzo sam shvatio da me taj svijet ograničava. Osim napisane pjesme tu mnogo zavisite od taktova, ritma, pjevača. I tako je krenulo moje pjesništvo. Do korone sam napisao oko 150 pjesama.
A onda je došlo doba korone i ono je bilo svojevrstan okidač ?
– Da, bilo je „okidač“ u više pravaca. Prvo, radim u turizmu, od toga živim i kako je dolazilo proljeće i ljeto te 2020 sve je djelovalo apokaliptično. Iskren da budem trebao mi je neki svijet, moj neki „ispušni ventil“. Usmjerio sam se ponovo pisanju. U međuvremenu i to zlo korone donijelo je neko dobro. Sve više pjesnika je „pobjeglo“ na internet. Tako sam i ja putem facebooka počeo objavljivati. Zato kažem da je ta godina korone, koja je nažalost odnijela neke živote, bila u nekom stvaralačkom smislu okidač za dalji rad, priča nam Adnan.
Spominjete facebook, što je malo atipično obzirom da je za pjesnike prva asocijacija knjiga.
– Rekao sam već, naravno da je prva asocijacija knjiga, ali za nju trebate imati sredstava. Facebok, ustvari generalno internet je pravo malo čudo. Poenta je samo za šta ga koristite. Ovako možete doći do mnoštva ljudi, ako sve to koristite u korisne svrhe. Ako će te ga koristiti za, da tako kažem, dangubu onda nemate ništa od toga.
Generalno kako gledate na ta čuda tehnike modernog doba, ove duštvene mreže ?
– Internet definitivno jeste možda jedno od najvećih otkrića. Pa samo pogledajte koji vam se svijet korisnih informacija nudi. Rekao sam već svoje mišljenje o facebooku, dok s druge strane instagram uopšte ne volim.
Zašto ?
– Mislim da je tamo uglavnom sve lažno. Pa evo vi i ja ćemo se sada uslikati i staviti našu sliku na instagram i dobit ćemo tih nekih lajkova. I šta ? Niko ne zna ni o čemu smo pričali, ni kakvu poruku imamo. Ok, je instagram za ljude koji zaista imaju talenta i smisla za fotografiju. To je najveća galerija, ali nažalost ogroman broj ih nema i onda suprotno od toga, stvaraju neku lažnu sliku sebe, a ustvari većina ih živi dosadne svakodnevnice.
Kako vam izgleda hercegovačka pjesnička scena ?
– Mislim da imamo jako nadarenu generaciju mladih ljudi. Pa Elvedin Nezirović je nagrađivani pisac, dobio je NIN-ove nagrade. Istinski stvaralac. Tu su moji prijatelji, sve odreda mladi ljudi Žetica, Repeša, Marko Tomaš, Mirko Božić. Mislim da sve njih ovo društvo ovdje ne vrednuje dovoljno koliko oni zaista vrijede, ističe Pandur.
Za kraj kakva bi poruka bila. Šta je za vas poezija koju pišete ?
– To je neki moj svijet u kojem bježim od ove kaljuže stvarnosti u kojoj se nalazimo. Vjerujte, kako radim u turizmu za masu pjesama su mi inspiracija stranci, turisti koji posjećuju naš grad.