U rubrici „Ero.ba Priča“ ugostili smo danas jednog neobičnog umjetnika. Bolje rečeno umjetnost kojom se bavi je, bar na ovim našim prostorima, dosta nepoznata. Riječ je o Tariku Zagorčiću, majstoru „Ebru umjetnosti“.
Tarik, možeš li nas za početak uputiti šta je to ustvari ebru umjetnost ?
– Ebru je drevna, orijentalna turska umjetnost slikanja po površini vode. U ebru umjetnosti umjetnik prvo slika na površini vode, nakon čega, uz pomoć posebnog procesa prenosi sliku na papir. U procesu pravljenja ebru rada koriste se posebni alati i materijali, kaže nam na početku razgovora za Ero.ba Tarik Zagorčić i pojašnjava, barem u kratkim crtama, tehniku rada.
– Kada želite da radite, vi ustvari imate otprilike samo pola sata da napravite ono što želite. U protivnom boje će vam pasti na dno vode i morate ponovo.
Odakle dolazi ebru umjetnost i kakva je njena istorija ?
– Ne zna se tačno od kada datira ebru, ali najstariji rad nalazi se u istambulskom dvorcu Dolmabahče. Putevima svile ebru je došao u Evropu. U Aziji se ebru navodi kao abri ili žile, a u Iraku on ima sličan naziv koji se prevodi kao oblak ili oblačasto. U vrijeme vladavine Osmanlija ebru je korišten kao podloga za važne dokumente odnosno fermane ili knjige. U to vrijeme običan papir se lako mogao krivotvoriti, međutim ebru vještinu nije mogao svako da radi. Nakon toga, negdje u 16 vijeku ebru umjetnost je pomalo počela da nestaje sa scene u Osmanskom carstu. Oživjela je, da tako kažem, tek nekoliko posljednjih desetaka godina, kaže Tarik
Kako ste vi došli u kontakt sa njom i odakle ljubav prema, mora se priznati, prilično teškoj i neobičnoj umjetnosti ?
– Ja sam bio prevodilac i asistent profesorice koja je dolazila iz Turske i koja je ovdje podučavala ebru. Kasnije sam otišao na edukaciju u Kajseri, koja je bila organizovana posebno za mene, jer je centar želio da ima svog profesora. Imao sam čast da mi je diplomu o završenoj edukaciji dao baš gradonačelnik Kajserija. Moj profesor je bio učenik Hikmeta Baručija, najvećeg živućeg ebru umjetnika.
Koliko vam je trebalo da ovladate nekim vještinama koje su dovoljne da napravite ozbiljan rad ?
– Pa ako gledamo vremenski, učio sam pet godina i dalje učim
Treba reći da ste po struci mašinski inžinjer, što zahtjeva dosta preciznosti, baš kao i sama ebru umjetnost ?
– Možda je i to jedan do razloga što me je privuklo. Kada pogledam ovako sa vremenske distance vjerovatno jeste. Kada se bavim strukom, onda u mašinstvu imate zadatak da od ništa stvorite nešto. Dakle nemate ništa, dobijete zadatak zašto nešto treba, imate parametre i treba da stvorite alat. Ebru umjetnost je slična. To ne postoji dok ne krenete da stvarate. Imate neki vremenski rok, koji sam već pojasnio da je razlog čisto tehnika materijala i vi nešto stvarate.
Kako ste već naveli, tokom edukacije u Kayseriju vi ste stekli zvanje majstora i u Mostaru ste predavač na krusevima.
– Da, radim ovdje pri centru Kaymek u Mostaru. To je kulturno-zanatski centar opštine Kayseri iz Turske, a ovo ovde je, da se slobodno izrazim, njegova ispostava. Kako je grad Kayseri i bratski grad sa Mostarom, oni su 2006. godine potpisali „bratski protokol“ o saradnji i tada prvi puta doveli profesore. Nakon 2014. godine sa Instituom Yunus Emre u Mostaru Kaymek je potpisao protokol o saradnji i otvorili smo kurs kaligrafije za Mostarce. Kasnije smo nastavili sa drugim kursevima, a između ostalog i ebru umjetnosti. Trenutno pri Kaymeku imamo tri kursa, kako rekoh ebru umjetnosti, zatim dekupaža i filografije.
Koliko je raširena ebru umjetnost u Bosni i Hercegovini.
– Pa ne može se reći da je raširena. Naravno to ide postepeno i polako. Osim nas ima centar i u Sarajevu. Kada je u pitanju Mostar ono što svakako raduje jeste da smo već krenuli sa saradnjom sa mostarskim školama i imamo interes mladih ljudi, a to je izuzetno važno baš zbog toga u budućnosti.
Kakvi su krusevi ?
– Pa na kursevima učimo samo najosnovnije. Oni traju tri mjeseca i besplatni su. Realno tek se upoznate sa osnovama, a dalje ukoliko bude zainteresovanih za nadogradnju dodatno educirate.
Za kraj, kada pričamo o ebru umjetnosti, koji bi vaš cilj bio u budućnosti ?
– Pa svakako da ebru umjetnost zaživi i u Mostaru i u Bosni i Hercegovini. Možda se to nekome čini teško, jer zahtjeva vještinu. Međutim, kao i sve vrijedne stvari zahtjeva strpljenje i rad. Kod ebru umjetnosti imate jedan poseban izazov. Kada slikate na platnu, radite na jednom njegovom dijelu. Međutim, ovdje radite na cijeloj površini, kaže na kraju razgovora za Ero.ba Tarik Zagorčić.
N.A. / Ero.ba