Kada je ruska vojska izvršila invaziju na Ukrajinu 24. veljače 2022. godine, Mikola Matvijenko je u Kijevu spavao pored svoje supruge i djeteta. „Oko pet sati ujutro čuo sam eksplozije i odmah smo skočili“, kaže Matvijenko za DW. “Prenoćili smo u autu na parkingu dok nismo dobili vijest da je Kijev napadnut i da moramo bježati.” Matvijenko je reprezentativac Ukrajine i defanzivac u klubu Šahtjor Donjeck – klubu sa sjedištem u regiji Donbas u istočnoj Ukrajini, koja graniči s Rusijom.
Zapravo, odlučujuća utakmica ukrajinskog prvenstva bila je zakazana za uskršnji vikend: Šahtjor Donjeck protiv Dinama iz Kijeva, prvi protiv drugog. Samo dva boda dijelila su ova dva kluba kada je nakon 18. utakmice krajem veljače prekinuto natjecanje. Ali u Šahtjoru više nitko ne razmišlja o tome. Klupska internetska stranica odavno je promijenila temu – od sportskih do ratnih informacija. Vijesti ukrajinskog Ministarstva obrane se aktualiziraju nekoliko puta dnevno. Ruski agresorski rat u Ukrajini promijenio je sve u klubu koji je godinama prkosio velikom otporu.
Umjesto da igra za bodove u prvenstvu, Šahtjor Donjeck sada “Igra za mir” kako bi prikupio donacije za žrtve rata i ukrajinsku vojsku. Na ovim utakmicama sudjeluje i reprezentativac Anatolij Trubin. U prvom susretu protiv Olimpijakosa, nogometaši Šahtjora su nosili dresove s imenima napadnutih ukrajinskih gradova i zastavom svoje zemlje. “Želimo da ovi gradovi budu poznati širom svijeta”, rekao je tada Trubin za DW. “Još uvijek ne razumijem kako može doći do takvog rata u 21. stoljeću, rata u kojem svakodnevno umiru ljudi.” On osjeća tugu i užasan osjećaj pri pomisli da se ovo događa u zemlji „koju voli i u kojoj je odrastao”.
Napušteni stadion sa pet zvjezdica
Matvijenko, koji za Šahtjor igra već 13 godina, 2014. je morao pobjeći iz Donjecka. “Kada sam imao 17 godina, s ljetovanja sam kući otišao vlakom. Sljedećeg dana od stanice nije ostalo praktično ništa i odmah smo prebačeni u drugi grad”, prisjeća se on godine kada je Šahtjor posljednji put igrao u Donbas areni u koju je oko 176 milijuna eura uložio ukrajinski oligarh i predsjednik Šahtjora Rinat Ahmetov.
Činilo se da se investicija isplatila: u sezoni 2012/13 u prosjeku je dolazilo 40.000 navijača na stadion, koji je izgrađen za Europsko prvenstvo 2012. i kojem je UEFA dodijelila pet zvjezdica što je najviša kategorija stadiona. 2009. godine svečano je otvoren ovaj dragulj među ukrajinskim stadionima. Tadašnji predsjednik Viktor Juščenko je bio prisutan, a američka megazvijezda Beyonce došla je na hvaljeni nastup – potpuno nadrealna ideja s obzirom na današnju situaciju u Donbasu.
U kolovozu 2014. stadion je teško oštećen u borbama između vladinih postrojbi i proruskih separatista. Stadion je zatvoren i do danas je napušten. Od tada je Šahtjor igrao u egzilu, a utakmice je gledalo u prosjeku 7.000 gledalaca. Do 2017. domaće utakmice igrale su se u Lavovu, oko 1.200 kilometara zapadno od Donjecka. Zatim su se preselili u Harkov, koji je oko 300 kilometara udaljen od Donjecka. Ali kada su krajem 2018. godine ruski graničari pucali na tri ukrajinska vojna broda i kada je Ukrajina između ostalog uvela izvanredno stanje u okrugu Harkov, Šahtjor je ponovo morao tražiti novi dom. Domaće utakmice se od tada igraju u Kijevu, gdje su igrači već živjeli i trenirali.
Donbas arena se u posljednjih nekoliko godina često koristila kao centar za distribuciju humanitarne pomoći. Povratak se čini gotovo nemogućim, čak i ako Matvijenko kaže: “Kada sam bio mlađi, uvijek sam išao u Donbas arenu i oduvijek mi je bio san da igram na ovom divnom stadionu. Svi vjerujemo da ćemo jednog dana tamo ponovo moći igrati nogomet.”
Rinat Ahmetov – čovjek koji stoji iza Šahtjora
Usprkos svim otporima, klub je ispisao izuzetnu uspješnu priču. Šahtjor je u posljednjih nekoliko godina je 13 puta bio prvak Ukrajine, a nekoliko puta je stigao do osmine finala Lige prvaka, a 2020 do polufinala Lige Europe. Momčad iz istočne Ukrajine je 2009. godine osvojio Kup UEFA. U finalu je igrao protiv Werdera iz Bremena i tako postigao najveći međunarodni uspjeh u povijesti kluba.
Sav ovaj uspjeh jasno je povezan s novcem jednog čovjeka: vlasnika Rinata Ahmetova, bivšeg profesionalnog boksera s procijenjenim bogatstvom od sedam milijardi eura, vjerojatno najbogatijim čovjekom u Ukrajini. U vrijeme kada je preuzeo klub, a bilo je to 90-tih godina, Šahtjor je bio pred bankrotom. Ahmetov je od tada u klub uložio više od 1,5 milijardi eura.
Veliki dio ovog novca otišao je za transfere nogometaša iz Brazila, koji su bili presudni za uspjeh. Klub je ukupno potrošio gotovo 300 milijuna eura na brazilske nogometaše – uključujući Fernandinha, koji sada igra u Manchester Cityju, i Douglasa Costu, koji je potom prešao u Bayern iz Münchena. 13 Brazilaca koji trenutno imaju ugovor sa Šahtjorom sada su se vratili kući. Neki od njih su se gotovo dva tjedna sa svojim obiteljima skrivali u podrumu hotela u Kijevu.
Normalne nogometno-sportske aktivnosti u Ukrajini su sada nezamislive. Radi se o životu i smrti. Prošlog četvrtka, generalni direktor Šahtjora Sergej Palkin, je putem Facebooka izvijestio: “Jučer je umro jedan od naših zaposlenika – omladinski trener. Ubio ga je geler ruske granate. Rusija ubija Ukrajince. Zaustavite ovo ludilo!”
San o Ligi prvaka
Anatolij Trubin sanja da se jednog dana sa Šahtjorom vrati u Ligu prvaka. “Moji snovi su se promijenili”, kaže golman. “Želim da dođe mir u Ukrajinu i sanjam da sa Šahtjorom u Ligi prvaka igram u prepunoj Donbas areni.”
Međutim, neizvjesno je hoće li se nogometaši Šahtjora iz Donjecka ponovo vidjeti u punom sastavu. Početkom ožujka FIFA je dozvolila svim stranim profesionalcima zaposlenim u Rusiji ili Ukrajini da raskinu ugovore bez prethodne najave i u novoj sezoni pristupe drugom klubu. Šahtjorova budućnost je neizvjesnija nego ikad. Na otvaranju novog stadiona 2009. godine, bivši predsjednik Ukrajine Viktor Juščenko je rekao: „Neka Ukrajina ovdje u Donbas areni zabilježi mnoge pobjede”. Neizvjesno je hoće li Šahtjor ikada više imati priliku to učiniti”.
Međutim, Matvijenko je siguran da klub više neće igrati protiv ruskih ekipa. „Ne, nećemo više igrati protiv ruskih momčadi”, kaže on. “Nadam se da svijet razumije da je ovo pravi genocid i da takve ljude treba izolirati.”
