Povodom 30. godišnjice Sarajevskog ratnog teatra (SARTR), iz te teatarske kuće podsjećaju da je prvu ratnu teatarsku premijeru “Sklonište“ autora Safeta Plakala, u režiji Dubravka Bibanovića, SARTR realizovao 6. septembra 1992. godine.
SARTR je svojim osnivanjem, opstankom, radom i preživljavanjem, kako je sapćeno, zasigurno jedan od najneobičnijih teatara na svijetu. Osnovan je za vrijeme najžešće opsade grada Sarajeva, na početku rata u Bosni i Hercegovini 17. maja 1992. godine. Okupio je glumce i saradnike iz tri profesionalna sarajevska teatra koja su morala obustaviti svoj rad.
-Svekolika umjetnost, pa i teatar je nemoćan pred silama zla, ali je moćan da u ljudskoj duši pokrene onaj emotivni naboj koji čeliči čovjekov otpor zlu – zapisao je jedan od osnivača tog teatra Safet Plakalo.
Ovom idejom vodili su se umjetnici stvarajući predstave tokom opsade grada. Činjenica da je publika riskirajući živote dolazila na predstave, kako ističu iz SARTR-a, govori o potrebi građana i građanki ne samo da preživljaju, nego i da žive, uprkos besmislu rata oko njih.
Od 1992. godine do danas premijerno je izvedeno 100 predstava. Pored igranja na matičnoj sceni, predstave SARTR-a gostuju u BiH, regiji i svijetu.
SARTR je 12. januara 1993. godine, odlukom ratnog predsjedništva Skupštine grada Sarajeva, proglašen kao javna ustanova iz oblasti kulture od posebnog interesa za odbranu grada.
Predstava “Ay Carmela“, koja je bila na repertoaru od 1999. godine do smrti velikog glumca Dragana Jovičića, jedna je od najizvođenijih i najznačajnijih predstava BiH teatra. A sada, ova predstava nastavila je svoj život kao Stalna izložbena postavka Historijskog muzeja BiH.
Sarajevski ratni teatar SARTR je dobitnik Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva u 2003. godini.
U poruci SARTR-u povodom 30 godina od osnivanja, nobelovka Elfriede Jelinek je napisala: “Ne bi trebalo da postoje uslovi u kojima pozorište mora značiti otpor, to ne treba nakalemiti na pozorište, ali kada se desi, iz toga proizlazi nešto sjajno. Nešto što SARTR jeste.“
-SARTR je nosilac fenomena duhovnog i kulturnog otpora fašizmu i agresiji. Njegovo osnivanje označava početak Teatra pod opsadom. SARTR ne samo da čuva uspomenu na taj period, već nastoji biti – Mjesto znanja i istine, mjesto naše savjesti i hrabrosti da se suprotstavimo nepravdama i svim devijacijama vremena u kome živimo i svijeta koji je nanovo u opsadnom stanju i gdje milionima ljudi treba sklonište – poručuju iz SARTR-a.
Reditelj Robert Raponja navodi kako SARTR živi 30 godina te da nema bojazni da će se ugasiti i nestati, jer je to “kazalište koje je stvorilo veliku i široku zajednicu umjetnika i publike koje se sjedinjuje u otporu prema osjećaju bezizlaza i besmisla”.