“Pratimo razvoj događaja po pitanju Švedske i Finske, no nemamo pozitivne stavove”, izjava je kojom je u petak turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan zaprijetio vetom na pristupanje ovih dviju država u članstvo NATO-a. Time je, nakon hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, postao drugi čelnik jedne članice ovog vojnog saveza koji se javno usprotivio proširenju pakta.
Dok Milanović primanje Švedske i Finske uvjetuje izmjenama izbornog zakona u BiH, ali pritom zbog svojih ustavnih ograničenja nema velike izglede da doista i uspije u blokadi učlanjenja dviju novih država u NATO, s Erdoganom je priča puno ozbiljnija budući da su njegove ovlasti gotovo sultanske. On je, pojašnjavajući svoje rezerve, ustvrdio da su nordijske zemlje bile “dom mnogih terorističkih organizacija”, a pritom je ustvrdio i da je bila greška što je svojedobno u NATO primljena i Grčka.
“Kao Turska, ne želimo ponoviti slične greške. Dodatno, skandinavske zemlje su dom terorističkim organizacijama”, rekao je Erdogan tvrdeći da su neki od pripadnika tih organizacija “čak i zastupnici u nekim zemljama”.
“Za nas nije moguće to podržati”, dodao je.
Kurdsko pitanje
Britanski Telegraph navodi da je Erdogan, po svemu sudeći, govoreći o “terorističkim organizacijama”, aludirao na Radničku stranku Kurdistana (PKK), militantnu grupu s kojom Turska već dugi niz godina ratuje i smatra je smrtnim neprijateljem. PKK se, osim na turskom, nalazi i na američkom i na europskom popisu terorističkih organizacija,
Analitičari vjeruju da se iza ovakvog istupa Erdogana, za kojega kažu da je poznat kao “brutalan pregovarač” kada je riječ o NATO-u, vrlo vjerojatno krije njegova želja da dobije određen ustupke od vojne alijanse. Švedska šefica diplomacije Ann Linde izjavila je da turski lider očito želi iskoristiti situaciju za sebe. Telegraph upozorava da iz Švedske već neko vrijeme od dijela tamošnjih parlamentaraca dolaze glasovi zabrinutosti da bi upravo Turska mogla poremetiti planove Stockholma da se pokuša priključiti NATO-u.
“Puno je Kurda u Švedskoj, više je i zastupnika kurdskog porijekla, a Švedska je oduvijek bila jako angažirana na kurdskom pitanju. Bojim se da bi moglo biti reakcije”, rekao je početkom svibnja jedan neimenovani visoki švedski dužnosnik.
Zategnuti odnosi
Odnosi Ankare s ostatkom saveznika u NATO-u su zategnuti već neko vrijeme, posebice od 2019. kada je Erdogan, uz snažno američko protivljenje, od Rusije kupio novi proturaketni sustav S-400. Washington je u znak odmazde obustavio Turskoj isporuku svojih najsuvremenijih borbenih lovaca F-35.
Zanimljivo je da, na papiru, Turska od svog učlanjenja u NATO prije 70 godina službeno podržava proširenje saveza. Istovremeno, intrigantno zvuči podatak izvora iz NATO-a prema kojima je turski ambasador u alijansi nedavno pozitivno govorio o švedskim i finskim ambicijama. To je promatračima samo dodatna potvrda da je Erdoganovo javno protivljenje samo pregovaračka taktika.
“Turci su dobro poznati po tvrdim pregovaračkim stavovima u svakom pitanju koje se tiče NATO-a”, komentira direktor Transatlantske sigurnosne incijative pri Atlantskom vijeću Christopher Skaluba.
“Moja prva instinktivna reakcija na ovo je da je riječ o početku nekih pregovora, početku pokušaja dobivanja nekih ustupaka”, dodaje Skaluba.
Briga zbog Orbana
Telegraph navodi da su u Helsinkiju od Erdoganova stava više zabrinuti zbog pozicije koju bi mogla zauzeti Mađarska oko proširenja, za koju smatraju da je blisko povezana s Rusijom. Dužnosnici u NATO-u kažu da očekuju da Finskoj i Švedskoj uruče formalne pozivnice za učlanjenje na summitu alijanse u Madridu krajem lipnja.