Na predstojećim izborima u Turskoj će za aktualnog predsjednika Erdogana biti vrlo tijesno. No, da se pita njemačke Turke, Erdogan bi pobijedio. Što se krije iza te popularnosti Erdogana među njemačkim Turcima?
14. svibnja će ne samo Turci u Turskoj, nego i turski državljani na cijelom svijetu birati novog predsjednika i parlament Turske. Pa tako i u Njemačkoj, gdje živi najveća turska zajednica izvan matične zemlje. Prema službenim podacima Saveznog ureda za migraciju i izbjeglice, u Njemačkoj je prije pet godina u Njemačkoj živjelo 2,8 milijuna stanovnika s turskom migracijskom pozadinom. Oko polovica njih još uvijek ima tursko državljanstvo. Već od 27. travnja do 9. svibnja oni mogu dati svoj izborni glas u jednom od 14 turskih diplomatskih predstavništava u Njemačkoj. Generalni konzul Turhan Kaya je u razgovoru za DW kazao kako ne može još govoriti o detaljima izbornog procesa, jer proces odobravanja njemačkih vlasti još traje.
Na ovim izborima bi dugogodišnji vlastodržac Recep Tayyip Erdogan doista mogao izgubiti. Njegov suparnik je Kemal Kilicdaroglu, političar kemalističko-laicističke CHP, koji uživa podršku širokog spektra politike i društva.
Erdoganova jaka baza u Njemačkoj
No kad su u pitanju glasovi njemačkih Turaka, Erdogan i njegova stranka AKP mogu računati s jasnom pobjedom.
Metin Sirin 43 godine živi u Kölnu. Četiri desetljeća je radio u Fordovoj tvornici i bio aktivan sindikalac. Sirin je već ranije davao svoj glas Erdoganu te to namjerava i sada učiniti, kako je rekao Deutsche Welleu:
„Proteklih 20 godina su moje simpatije za AKP postale sve veće.”
„Ljudi s turskim podrijetlom u Njemačkoj većinom svoj glas daju Erdoganu.To je realnost”, pojašnjava Yunus Ulusoy iz Centra za turske studije i integracijska istraživanja (ZfTI) pri Sveučilištu Duisburg-Essen.
Kao primjer navodi da je za Erdogana na predsjedničkim izborima 2018. godine glasovalo 64,8 posto njemačkih Turaka, dok je na tim izborima u samoj Turskoj za njega glas dalo 52,6 posto. No nije čitava turska dijaspora ovako jasno za Erdogana. Tako je on na tim izborima 2018. u SAD-u dobio tek 17 posto tamošnjih glasova, u Ujedinjenom Kraljevstvu 21 posto, u Iranu 35 posto i u Kataru 29 posto.
Njemačko-tursko izborno balansiranje
U Njemačkoj je izborno ponašanje Turaka naišlo na kritike. Predbacuje im se oprečnost: kako mogu u Njemačkoj birati socijaldemokrate i Zelene, a u Turskoj islamsko-konzervativnu AKP? Za Metina Sirina je to sasvim racionalna izborna odluka. Ističe da je to čak znak za to koliko su konzervativni turski birači u Njemačkoj otvoreni za promjene i koliko su malo fanatični:
„Ljudi biraju naravno onu stranku koja zastupa njihove interese. Na to se treba gledati pozitivno.”
Politički analitičari to vide slično.
„Naravno da i kao stranac gledate koja vam je stranka bliska. Ranije je bilo pitanje: CDU ili SPD? Tada su Turci (u Njemačkoj, op. ur.) bili uglavnom radnici te su socijaldemokrati sa svojom međunarodnom orijentacijom bili bliži Turcima nego konzervativni demokršćani”, analizira stručnjak za integraciju Ulusoy.
Fascinacija Turska
Prvi Turci koji su kao gastarbajteri došli u Njemačku šezdesetih godina prošlog stoljeća su uglavnom bili iz ruralno-konzervativne Anatolije.
„Kad ljudi isele odnekud, oni dalje razvijaju vrijednosti koje su ponijeli sa sobom. Njihova konzervativno-religijska svrstavanja se upravo u dijaspori još jednom konzerviraju”, pojašnjava Ulusoy.
Važan faktor za odluku AKP-birača Sirina je razvoj Turske pod Erdoganovim vodstvom. U toliko različitih područja poput zdravstva, prometa ili obrane ga razvoj njegove domovine čini vrlo sretnim, ističe on. On Tursku uspoređuje s tadašnjom Njemačkom:
„Kad smo došli ovamo, bili smo fascinirani Njemačkom. Državne službe, bolnice, autoceste su bili doista zadivljujući. Stalno nam je bilo žao da u Turskoj nismo mogli vidjeti ništa slično. U proteklih 20 godina, međutim, vidimo da su naše bolnice i autoceste na razini svjetskog standarda.”
I konzularne usluge, kao i prava Turaka u dijaspori su se znatno poboljšali za vrijeme Erdogana, pojašnjava Sirin i navodi također primjer služenja vojske od čega se može „otkupiti”:
„Ranije ste morali platiti puno novca, ali i otići u vojsku. Danas više ne morate u vojsku i plaćate puno manje. To je veliko dostignuće koje možemo zahvaliti AKP-u. Zbog toga imaju moju podršku.”
Osim toga, turski državljani od 2014. mogu izaći na izbore u diplomatskim predstavništvima Turske u inozemstvu, što ranije nije bilo moguće.
Demoniziranje naspram pripadnosti
Mnogi Nijemci uopće ne pokušavaju razumjeti izbornu odluku konzervativnih njemačkih Turaka, kritizira Ulusoy. To izborno ponašanje se može „ideološki ocijeniti ili skandalizirati”, ali i pokušati razumjeti zašto tako biraju. Usto, prema njegovim riječima, dolazi usredotočenost njemačke javnosti na tursku zajednicu. Ali nisu oni jedini stranci koji žive u Njemačkoj, ističe Ulusoy, napominjući primjer da postoji i velika talijanska zajednica s pravom glasa:
„U Italiji je na vlast došla desno-populistička vlada, ali nitko (u njemačkoj javnosti, op. ur.) ne zna kako su Talijani u Njemačkoj birali. Nitko se nije zanimao za to.”
Erdogan, čini se, puni jednu prazninu koju kod njemačkih Turaka ostavlja njemačka država. Njemačkoj politici je, kaže Ulusoy, još uvijek „teško priznati te ljude i reći im:
‘Vi ste dio ove zemlje, neovisno o tome jeste li osnivač BioNTech-a ili ste možda kao mladi čovjek na Silvestrovo sudjelovali u nekim neredima. Čak i ako ste pogriješili, dio ste nas, upravo to kaže Erdogan:
‘Gdje god da ste, koje god državljanstvo imali, vi ste dio nas.'”
Sociologinja dr. Sabrina Mayer ima slično mišljenje.
„Erdoganu je bilo lako obratiti se dijelu ljudi s turskim podrijetlom koji su priželjkivali da ih se cijeni zbog njihovog turskog podrijetla”, kaže ova profesorica na Sveučilištu u Bambergu u razgovoru za DW.
Zbog politike njemačke vlade kod tih Turaka nije mogao „nastati osjećaj da su dio njemačkog društva”. Dr. Mayer upućuje na to da za Turke dugo vremena nije bilo pojednostavljeno stjecanje njemačkog državljanstva, za razliku od drugih useljeničkih skupina, na primjer iz Rusije.
Izborno ponašanje i prkos
„Takvi faktori vode do toga da upravo ljudi koji ovdje žive u trećoj generaciji iz prkosa biraju Erdogana”, kaže Ulusoy. Birač AKP-a iz Kölna, Metin Sirin, to potvrđuje.
No, kakav god bio ishod izbora 14. svibnja, Sirin će iskoristiti svoje izborno pravo i činjenicu da je politički zastupljen: „Iako 43 godine živim u Njemačkoj, ne smijem ovdje dati svoj glas ni na komunalnim izborima. To za mene znači isključivanje i rastužuje me. Turska nam, međutim, daje pravo da izađemo na izbore. Ponosan sam na to što mogu suodlučivati za naše građane.”
(Deutsche Welle)
