U našoj rubrici „Ero.ba Priča“ danas smo ugostili Omera Hodžića, stand up komičara iz Mostara. Sa njim smo razgovarali o stand up sceni u našem gradu i BiH, ali i o tome kako je biti stand up komičar.
Omere otkad se ti baviš sa stand up komedijom ?
– Pa u ovome sam već punih devet godina, skoro je i deseta. Poprilično slučajno sam ušao u sve to. Razlog je ustvari jedina korisna informacija koju sam dobio tokom studiranja na fakultetu Humanističkih nauka. Naime od mog profesora Adija Fejzića dobio sam informaciju da su pokrenute radionice stand up komedije, prijavio sam se i eto pobjedio i tako je krenula moja priča stand up komičara.
Stand up je relativno novi pravac ovdje kod nas ?
– Pa jeste, ono nije niko bio prije nas, posebno Adija Fejzića koji je i najzaslužniji što je ta scena zaživjela ikako kod nas. Ispada da sam ja prvi, ne volim to reći, jer znaš kakva su raja odmah će reći „šta ćeš ti biti prvi, bar neko je bio prije tebe, odakle tebe da budeš prvi“….ali može se reći da sam prvi profesionalni stand up komičar iz BiH. I kako se javljala potreba u regionu za nekim komičarem iz BiH, eto upao sam u to.
Da li si našao sebe u ovome ?
– Pa očigledno jesam, bolje nego sa studiranjem. Ustvari kada sam počeo sa ovim, ja sam bio u nekoj „krizi identiteta“, jer tada sam bio reper. Al primjetio sam da mi stand up ide mnogo bolje. Jednostavno i za rep moraš imati neke muzičke talente, a ja to nemam, dok eto imam retoričke sposobnosti.
Izražavaš li ti kroz svoje nastupe neki svoj društveni bunt zbog stanja u kojem živimo ?
– Pa gledajte prvo ljudima da razjasnimo jednu stvar, kada pročitaju ovo „stand up“ oni misle da je to komedija sa stajanjem. Nije ona sa stajanjem, možeš ti sjesti, ali jeste komedija sa stavom. Dakle svaki komičar bi trebao scenu da koristi za izražavanje svog stava. Obzirom da ja živim u Mostaru i BiH naravno da je koristim za te neke svoje opservacije. Znam biti dosta i društveno i politički kritičan. Imao sam cijeli jedan projekat sa Lukom i Nikolom, zvala se onomatobleja i to je baš bila ono politička satira. Mislim, da sam mnogo toga rekao kroz svoje nastupe, dovoljno da se nikad ne zaposlim u državnoj firmi.
Da li je stand up umjetnost ?
– E to je sada teže pitanje. Nekako, pa i u razgovoru sa kolegama, došao sam do zaključka da je stand up individualna stvar. Stand up je izvođačka disciplina, naročito retorička, koja može biti zabavljačka, a trebalo bi i da je umjetnička. To je neka moja definicija.
Ovi posljednjih mjeseci popustiše nas korona ograničenja i vratili su se i nastupi.
– Ma bilo je i njih nešto kroz koronu, ali to je uvijek sve bilo upitno koliko može ljudi u salu, koliko ne može. Opet, ima nešto i „dobro“ u ovom svemu u posljednje dvije godine.
Misliš na doba pandemije ?
– Da, pa jednostavno do prije korone smo stalno pričali kako je bilo „prije rata“. Sada pričamo kako je bilo „prije korone“. Evo i turizam nam se diže pomalo. Sada bi svi rekli „vratite se fini kineski i arapski turisti sve vam je oprošteno“, a žugali smo na njih 2019, jer je bio ogroman broj turista, pa su nam ovi išli na živce. Tako da mi sada više ne pričamo „kako je bilo prije rata“, već kako je bilo prije korone“.
Može li se živjeti od stand up komedije ?
– A nisam još umro, dakle može se živjeti. Ali haj sada da ozbiljno odgovorim na pitanje. Realno to ti je kao u svemu, kako se snađeš. Postoji ta scena u BiH, ali je stand up još prilično individualna stvar, moraš se boriti za sebe, za svoju promociju. Meni je ok, ali to nisu samo stand up nastupi, nego tu ima raznih projektnih aktivnosti, voditeljskih angažmana.
Da li je Mostar centar stand up komedije u BiH ?
– Ja mislim da jesmo. Naravno ne smijemo zaboraviti ljude iz Sarajeva, Banjaluke i Tuzle, ali najviše nastupa se dešava u Mostaru. Dakle ti ovdje imaš sigurno dva nastupa mjesečno, a nekad i više. Ono što je dobro imamo u Mostaru i nove ljude koji su u stand up ušli ne tako davno poput Sanjina Ćorića i Harisa Hodžića. Iz Mostara nam je otišao u Zagreb Igor Drljo.
Kako je nastupiti pred svojom rajom ?
– To je najteži trening. Po cijele dane pijem kafe sa njima, pričam se i onda trebam izaći navečer pred njih i nešto smisliti da ih zabavim, da im nisam dosadan. Zamisli imaš loš nastup, pa kako ćeš sutra doći na kafu, ko će ih slušati, ne treba ti bolja recenzija od tvoje raje.
Šta je sljedeći iskorak stand up komedije u Mostaru ?
– Pa kada je u pitanju Mostar i samim tim BiH to je definitivno festival. Meni lično bi bio neki tv show, mada sam to nešto slično imao već na Hayatu.
Ako pričamo o nekoj televizijskoj produkciji, onda je stvar u tome više u razumijevanju stand upa nego u produkciji, pa ni Nadrealisti iz najbolji dana nisu imali ogromnu produkciju.
– Nadrealisti su imali sreću što su imali taj „Primus radio show“ i Boru Kontića koji je jedan veliki majstor i televizjski i medijski, ali čini mi se i majstor „upravljanja talentom“. Pošto moraš znati raditi sa ljudima koji u trenutku smisle foru.
Da li je bilo „teških situacija“ na sceni ?
– Naravno. To je fenomen koji mi nazivamo „bombanje“. To se mora desiti u početku i meni i svakome se mora dogoditi. Svaki komičar kada je na bini, mora postići da se ne smiju tebi, nego da se se smiju sa tobom i tvojim forama. To znači da moraš da pratiš publiku.
Šta kada izostane osmjeh publike ?
– Imaš nekoliko opcija. Možeš da mijenjaš materijal, jer on „ne pali“ ili su ga jednostavno već čuli, pa možda si previše psovao i moraš se malo upristojiti ili probaj da ideš u razgovor sa publikom i posljednja opcija ti je jeste da napadneš publiku, ne fizički nego ono u stilu „kakvi ste to ni nasmijat se ne znate“. Stand up je u biti jako brutalan, jer nema probe, ti nikad ne znaš da li će se tvoje fore svidjeti publici, kaže nam na kraju razgovora za Ero.ba Omer Hodžić