Unskom prugom se već godinama ne odvija željeznički saobraćaj, a u posljednje dvije godine zbog pandemije ne saobraća ni Talgo voz na relaciji Bihać-Sarajevo. Godinama nema ni teretnih vozova, samim tim željeznički saobraćaj u Unsko-sanskom kantonu je u potpunosti ugašen. Kako bi željeznički saobraćaj malo oživio u ovom dijelu države, Samostalni sindikat željezničkih radnika regije Bihać pokrenuo je inicijativu za uspostavljanje lokalne putničke linije vozom od Bihaća do Bosanske Otoke. Podržalo ih je kantonalno ministarstvo privrede.
“Vlada je dala 100.000 maraka što ne znači da se narednim budžetom ne možemo planirati i veće iznose za sufinansiranje”, kaže za BHRT Muharem Čavkić, predsjednik samostalnog sindikata regije Bihać
Uspostavljanje linije značilo bi mnogo, prvenstveno za radnike. Muharem Čavkić, predsjednik samostalnog sindikata regije Bihać dodaje:
“Upitna su naša radna mjesta, vi vidite da se ništa ne radi. S takvim načinom, ako bi uspostavili voz mi bi morali imati sredstva rada – mašinu vagone za prevoz tih putnika sa tim sredstvima bi mogli raditi i druge poslove koje ovih dana imamo u ponudi. Sad je na Upravi željeznica da sjedne sa resornim ministarstvom i održe sastanak na kojem će dogovoriti o načinu implementiranja tih sredstava.”
Hoće li biti održan taj sastanak, na koji način će se implementirati raspoloživa sredstva, odgovor smo potražili u Željeznicama Federacije ali do zaključenja ovog priloga nismo ga dobili. Dok ne bude konkretnog dogovora, ostaju samo prazne stanice i nostalgična sjećanja.
Sa više od 3.5 miliona tona tereta godišnje i dva miliona putnika od Zagreba do Splita, Unska pruga je bila glavna poveznica Jadrana sa srednjom Evropom. Danas, ostale su puste tračnice koje podsjećaju na značaj koji je Unska pruga nekad imala.
“Evo baš moja smjena u kojoj sam ja propustio u toku 12 sati u noćnoj smjeni 29 vozova. Ja sam večeru znao vratiti kući, nisam imao vremena da jedem. Cigaru palim, druga stoji, treća, po tri cigare su bile. Zaboravim, toliko je posla bilo. Putnik kuca na šalter, traži karte. Preko 200 putnika je navečer bilo za Split”, kaže za BHRT Edin Demirović, šef stanice u Kulen Vakufu.
A danas, već duže od deset godina ni putnički ni teretni voz nije stigao na stanicu u Martin Brodu. Zbog pandemije, prethodne dvije godine nije bilo ni turističkog Rotary voza iz Bihaća.
Almir Musić, šef stanice u Martin Brodu za BHRT kaže:
“Zvanično 2008./2009., sve ovo je bilo nešto kao sporadično ali pravo taj takozvani tranzit 2008. na 2009 godinu. I tada je sve stalo?- SVE.”
Stalo je sve i na stanici u Kulen Vakufu, mjestu u kojem je, kao i u Martin Brodu, život bez željeznice bio nezamisliv.
Edin Demirović, šef stanice u Kulen Vakufu za BHRT naglašava:
“Pruga je sposobna, kao što vidite sačuvana je i kontaktna mreža, elektrovuča je išla ovuda. Pruga je elektrificirana, modernizovana međutim stoji.”
A po svemu sudeći tako će biti i dalje, jer sve i da ima vozova – nemaju više koga voziti, kažu naši sagovornici.