Sljedeći tekst nema za cilj ni da opravdava rad Ivajla Peteva, kao što nema za cilj ni da ga kritikuje. Svaki trener ima rezultate i
oni uvijek sude o njemu. Naši rezultati su trenutno skromni i našu reprezentaciju možemo smatrati da je tu gdje treba da bude. Skromna sredina Euro fudbala. Kao što nam nije bilo mjesto u UEFA A ligi nacija, tako nam je ovo mnogo primjerenije, pa se uz one kvalifikacione utakmice može pričati samo o utakmicama UEFA B Lige nacija i prošlih kvalifikacija za Mundijal.
S druge strane, kažu da je sloboda riječi važna. Naravno da jeste, pa i ovaj tekst je dio toga. Ipak, postoji neka odgovornost, a i postoji nešto čega mediji možda nisu (ili jesu) svjesni. A to je da odabirom sagovornika, htjeli ili ne, usmjeravate javno mijenje. Nešto slično rade i televizijski servisi koji prenose utakmice naše reprezentacije.
Prosto upada u oči kako oni odaberu sukomentatora koji onda jedno vrijeme postoji, “sipa” znanje, a onda prosto nestane sa fudbalske mape. Krenimo redom.
Svojevremeno dok se reprezentacija BiH vrtila na ekranima Nove BH izdvajala su se trojica komentatora. Zlatan Nalić, Elvir Baljić i Rusmir Cviko. Krenimo od ovog posljednjeg. Dovesti u studio kao sukomentatora čovjeka koji je bio prethodno član stručnog štaba reprezentacije je već na prvu ne ozbiljno. Iz svakog Cvikina komentara vidjelo se “eto neka pokažu da bolje znaju”. Prilično ne ozbiljno od strane TV kuće.
S druge strane Elvir Baljić je otprilike imao sličnu filozofiju, samo referišući se na vrijeme dok je bio pomoćnik Safeta Sušića. A puna istina je ipak da je to bila najkvalitetnija generacija koja je također više bila produkt slučajnosti i sazrijevanja kroz vrijeme, nego nekog sistemskog rada. I Sušić, samim tim i Baljić, je otišao vrlo brzo nakon Mundijala, a generacija koja je imala svoj vrhunac na Mundijalu se na očigled svih raspadala u naredne dvije godine. Nakon odlaska upravo stručnog štaba sa Baljićem pojavila se velika praznina u sastavu, između ostalog i zbog činjenice da je stručni štab u kojem je on bio uvijek vrtio 14-15 istih igrača. Možda je to trenutno bilo ok, ali čim se počelo “raspadati”, pad je bio neminovan. Na kraju, u njegovo vrijeme imali smo situaciju da je na Mundijal otišlo nekoliko igrača koji nisu donijeli ništa reprezentaciji (Tino Sušić, Anel Hodžić..) i za čiji status su svi postavljali pitanja.
I treći iz ove plejade je Zlatan Nalić. Vješt na riječima, sa uvijek isticanom referencom da je bio član stručnog štaba U21 Švedske koja je otišla na EURO. Zajedničko svima njima je da već godinama nemaju posla. Nalić i Baljić su imali nešto malo u Tuzla City, ali bolje da nisu imali.
Da se odabir komentatora ne svede samo na Nova BH potrudio se i BHT. Odličnu stvar su uradili sa dovođenjem profesora Dogana u studio, koji jedini pismeno obrazloži utakmicu i od kojeg se nešto može i naučiti. S druge strane Ervin Zukanović, tek penzionisani fudbaler, je čisti promašaj. Osim što je vidljivo da mu je komentarisanje novi izazov, što možemo razumijeti, jednostavno ne možete slušati da neko subjektivno veliča vrijeme u kojem je on igrao na uštrb sadašnjeg. Sadašnje smo već rekli da je skromno, ali pad reprezentacije je počeo i kada je Zukanović igrao. Sinoć izjavi kako se u vrijeme Prosinečkog, samim tim i Zukanovića, vidio žar i borbenost u reprezentaciji. Možda u prvoj fazi, u onoj drugoj se nije ništa razlikovalo od ovog sadašnjeg. Uostalom sjetimo se Armenije.
N.A. / Ero.ba