Klub je zbog sankcija izbačen iz Lige šampiona, a u nacionalnom Kupu trofej je pripao ekipi SKA Minsk. Iako je imao još dvije godine ugovora banjalučki rukometaš je odlučio da napusti ovaj klub i pronađe novu sredinu.
– O Meškovu kao klubu i Brestu kao gradu nemam šta ružnmo da kažem, naprotiv, mogu samo lijepe stvari da govorim. Porodica je bila sa mnom do rođenja druge kćerkice, a starija je išla tamo u vrtić, naučila je ruski jezik. Ja sam imao dosta rezultatskih uspjeha, klub je sjajno organizovan, imali smo sve što treba. Ipak, došlo je vrijeme za promjenu, ne znam šta će da bude sa ruskim i bjeloruskim timovima, a ja još uvijek imam motiva da igram u najboljim takmičenjima. Postoje dvije-tri opcije, jedan klub je bio dosta konkretan i blizu smo potpisa, ali neću govoriti ništa o imenu dok ne bude sve gotovo, da ne bih nešto urekao. Još jednom bih se zahvaljio ljudima u Meškovu, a prvi čovjek kluba mi je rekao da su mi vrata uvijek otvorena. To mi zaista mnogo znači – počeo je priču Vranješ.
S obzirom da je i na ovim prostorima bio rat, čega se dobro sjeća, Vranješ je jedno vreme bio van Bjelorusije, ali se vratio.
– Strani treneri i pojedini igrači stranci su otišli, a ostalo je nas nekoliko. Ja sam tražio dvije sedmice da dođem kući kada je sve počelo, ali nisam ni pomislio da se ne vraćam. Bilo je svega kada je počela cijela ratna situacija, dešavali su se problemi u putu, posebno kada smo išli preko Poljske, gdje smo uvek morali da imamo neke saglasnosti. Viđao sam i transport tenkova i ostalog naoružanja, igrao sam neke utakmice na granici Belorusije, Rusije i Ukrajine kada je sve počinjalo, ali sve je to prošlost. Sada gledam naprijed – dodao je 33-godišnji pivot.
Dok je igrao za Meškov dobio je drugu kćerkicu, a zbog porodice je početkom ove godine odlučio da se oprosti od reprezentacije BiH.
– Želja mi je bila da mi se drugo dijete rodi u Banjaluci i zbog toga se supruga vratila ovdje. Svaki dolazak u reprezentaciju mi je teško padao jer bih proveo dan-dva s porodicom, a onda sam morao da ih ostavljam i idem, zbog čega mi je bilo još teže. Smatram da sam dao sve od sebe u A selekciji i da je vrijeme za mlađe, a te slobodne dane, kada su okupljanja reprezentacija, koristiću da budem sa najbližima, jer sam propustio dosta toga – rekao je Vranješ.
Neizbježna tema je Rukometni klub Borac.
– Odmah da kažem to je daleko, ali volio bih da karijeru završim tamo gdje sam je i zapošeo – u svom gradu Banjaluci i u svom klubu Borcu. Vjerujte da sam bio presrećan kada sam vidio da je Mirko Mikić sa najmlađim timom osvojio titulu šampiona BiH. Ja sam ponikao u tom klubu, a nadam se da će ovaj uspjeh pokazati da se sa domaćim snagama mogu praviti rezultati i da će se ići u tom pravcu – završio je Vranješ.