Prema podacima Centralne banke BiH, nivo stranih investicija u 2020. godine iznosio je 678 miliona KM, dok su u prvih 6 mjeseci 2021 godine direktne strane investicije iznosile 766,2 miliona KM.
U strukturi direktnih stranih investicija u 2020. godini (678 miliona KM ili 347 miliona eura), vlasnički udjeli iznose 152.5 miliona KM (ili 77.9 miliona eura), dok su zadržane zarade iznosile 586.3 miliona KM (299.8 miliona eura).
Kada se u obzir uzme podatak da čak 586 miliona KM predstavlja reinvestiranu dobit već postojećih preduzeća, postaje vidljivo koliko su u ovim godinama strane investicije bile male i daleko ispod nivoa koji je Bosni i Hercegovini neophodan. Iako je pandemija ostavila posljedice na strane investicije, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u regionu i zemljama Evropske unije, u 2021. godini je u našoj zemlji došlo do blagog oporavka. Međutim, u poređenju sa zemljama regiona, to je još nizak nivo. Primjer je Srbija, koja ima šest do sedam puta veći nivo stranih ulaganja, što je za 2021.godinu iznosilo nevjerovatnih 3,9 milijardi eura, dok je u 2020. godini Srbija privukla 2,9 milijardi ili oko 63 posto ukupnih direktnih stranih ulaganja na zapadnom Balkanu.
Politički ambijent najveća kočnica
Ne treba biti posebno pametan, da bi shvatio kako je nizak nivo investiranja u BiH određen prije svega lošim političkim i poslovnim okruženjem, te posljedično negativnom percepcijom investitora o poslovnom ambijentu u Bosni i Hercegovini, što je sasvim logično uzimajući u obzir kontekst stalnih političkih sukoba o gotovo svakom pitanju i izostanku ozbiljnih reformi.
U prilog tome govore i podaci iz ankete članica Vijeća stranih investitora, koja nažalost iskustveno dokazuje kako je poslovna klima u BiH daleko od idealne. Nešto više od polovine anketiranih (52%) izrazilo je umjereno nezadovoljstvo poslovnom klimom u BiH, dok je 19 % članica VSI ni zadovoljno ni nezadovoljno poslovnom klimom. Svega 15 % ispitanika je izrazilo da je umjereno zadovoljno, a isto toliko anketiranih je reklo da je izuzetno nezadovoljno trenutnom poslovnom klimom.
Stoga je potpuno nerealno očekivati bilo kakav ozbiljan priliv stranih investicija u takvim uslovima, što manifestuje i činjenica da domaći investitori koji su ostvarili dobre poslovne rezultate u prošlosti polako umjesto u BiH, u želji da obezbijede ekonomsku i pravnu zaštitu kapitala, sve više investiraju u zemlje u okruženju, a posebno u Hrvatsku, Srbiju i Sloveniju.
Nažalost, bez radikalne promjene političkog ambijenta u cilju promjene opšte slike o Bosni i Hercegovini neće biti značajnijeg povećanja ni domaćih, ali ni stranih investicija.
M.V.