Ukrajinski oligarsi, kao i njihove ruske kolege, najbogatiji su ljudi u svojim državama, navikli na dominaciju političkim i ekonomskim životom. Ali otkako je prije pet mjeseci započela ruska invazija, ukrajinski bogataši kao da su iščezli iz zemlje, piše Guardian.
Politički analitičari i stručnjaci pripisuju takvu situaciju činjenici da oligarsi i njihovi poslovi – kao i svi građani Ukrajine – trebaju zaštitu od vojske i diplomacije, dakle od onih državnih organa nad kojima, tvrdi Guardian, nemaju kontrolu, te su odlučili živjeti ispod radara.
Neobična situacija
Mikita Poturjaev, zastupnik u ukrajinskom parlamentu i bivši savjetnik u izbornim kampanjama nekoliko oligarha i političara, uključujući predsjednika Volodimira Zelenskog, rekao je da su se oligarsi našli u neobičnoj situaciji, gdje trenutno ne mogu utjecati na politiku svoje države.
– Za razliku od 2014. godine, kada je, primjerice, ukrajinski oligarh Igor Kolomojski bio uključen u obranu Dnjepropetrovske oblasti, sada se tom zadaćom isključivo bave država i regionalna uprava – objasnio je Poturjaev.
Čini se da je rat omogućio Zelenskom da postane prvi ukrajinski predsjednik koji će zaustaviti iste one oligarhe koji su se godinama natjecali za kontrolu nad političkim vodstvom zemlje. No, analitičari vjeruju da će tek kada jednom rat završi biti jasno je li ukrajinsko oligarhijsko doba završilo ili će oligarsi pokušati vratiti svoj utjecaj.
– U ovom trenutku prioritet za oligarhe nije politika, već osigurati da njihova poduzeća opstanu i da pritom minimiziraju gubitke. Jedina iznimka je bivši predsjednik Ukrajine Petro Porošenko, koji se još uvijek pokušava uključiti u politiku – rekao je Volodimir Fesenko, ukrajinski politički analitičar.
Geneza oligarha
Nakon što se Sovjetski Savez raspao, malen dio Ukrajinaca zaradio je ogroman novac preuzimanjem bivših državnih tvornica i poduzeća. Ponekad su to učinili i silom. Neki od tih novih bogataša zatim su iskoristili novac za podmićivanje viših dužnosnika, uključujući i ukrajinske predsjednike, te su stvorili političke stranke i medijske kuće kako bi zaštitili i proširili svoje poslovanje.
Cilj im je bio osigurati da ljudi na vlasti budu pod njihovom kontrolom. Ukrajinski predsjednici, zauzvrat su težili, pak, stvaranju vlastitog kruga moći da bi zaštitili svoje interese. Ukrajinska politika postala je vrtuljak intriga, unutarnjih sukoba, korupcije i zakulisnih dogovora. Građani Ukrajine od novih moćnika dobili su samo prazna obećanja.
EU i Međunarodni monetarni fond dugo vremena su tjerali Ukrajinu da očisti svoj oligarhijski sustav, a Zelenski je u rujnu 2021. donio zakon o deoligarhizaciji kojim je, između ostalog, stvoren registar oligarha. Prema tome zakonu, oligarsi su definirani kao građani koji ispunjavaju najmanje tri od četiri sljedeće karakteristike: sudjeluju u političkom životu, imaju značajan utjecaj na medije, monopolisti su u nekoj ekonomskoj grani ili posjeduju imovinu u vrijednosti većoj milijun puta od prosječne ukrajinske plaće.
Rinat Ahmetov, koji odbacuje etiketu oligarha, predao je svoj veliki medijski holding ukrajinskoj državi prošlog tjedna, kada je zakon stupio na snagu, navodi se u izjavi na web stranici njegova holdinga. Rekao je da je to učinio jer nije želio upisom u registar “postati oligarh”. Savjetnik Zelenskog, Mihajlo Podoljak, pohvalio je Ahmetovljev čin.
Analitičari smatraju da je Ahmetov to učinio zbog problema koji ima s protokom novca zbog rata.
– Kako su im prekinuti poslovi, tako su i ukrajinski oligarsi izgubili utjecaj – rekao je Poturjajev.
Zasad ujedinjeni
Gotovo svi ukrajinski oligarsi osudili su rusku agresiju, pomogli su vojsci i osigurali humanitarnu pomoć. Financial Times je ustvrdio kako je do tada neviđena prezentacija jedinstva potaknuta sastankom koji je Zelenski sazvao prije rata.
Čak je i Dmitro Firtaš, oligarh koji se nalazi u Beču i vodi pravnu bitku ne bi li spriječio svoje izručenje Americi i čovjek koji je svoje milijarde zaradio kao posrednik za Gazprom, rekao da se želi vratiti u Ukrajinu kako bi joj pomogao. Firtaš, inače, posjeduje nekoliko tvornica gnojiva u Ukrajini, uključujući i onu u istočnom gradu Sjeverodonjecku, koji je bombardiran u lipnju.
Oligarsi nisu jedini dio ukrajinske političke scene koji je utihnuo. Fesenko vjeruje i da su ukrajinski zastupnici i čelnici frakcija došli do neke vrste neformalnog dogovora o osnivanju jedinstvene fronte dok god traje ruska agresija.
– Politički život je napola zamrznut. Normalno, kada se smijeni netko poput glavnog državnog odvjetnika, jasno da će neki političari izraziti nezadovoljstvo. No većina je i u ovom slučaju ostala suzdržana – rekao je govoreći o smjeni Irine Venediktove, koju je Zelenski optužio da radi protiv države.
Ukrajinski zastupnici u posljednje vrijeme odluke donose nerijetko jednoglasno, uključujući i nekada sporne točke društvenog prijepora poput famozne Istanbulske konvencije. Bila je to značajna promjena u odnosu na vrijeme prije rata kada su zasjedanja ukrajinskog parlamenta bila poznata po naguravanjima pa i tučnjavama.
– Tek nakon rata znat ćemo hoće li oligarsi pokušati povratiti svoj utjecaj. Ako Ukrajina dobije rat, tada će popularnost Zelenskog ostati visoka,. Međutim, ako Zelenski bude prisiljen pristati na teritorijalni kompromis i prekid vatre, tada će to podijeliti društvo i pojavit će se snažna opozicija – zaključio je Fesenko.