Još od aprila mjeseca, kad je predsjednik Turske Redžep Tajip Erdoan pokrenuo novu inicijativu za trilateralni sastanak Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske, pojedini krugovi nagovještavaju da bi politički vrh Hrvatske preko njega mogao uticati na promjenu stava ključne bošnjačke političke partije, Stranke demokratske akcije, da prihvati izmjene Izbornog zakona po mjeri HDZ-a BiH. Međutim, njegova izjava u Sarajevu kako Turska ne podržava nametanje izmjena izbornog zakona umnogome je promijenila očekivanja od njegove balkanske turneje. Najavljena inicijativa za novi susret predstavnika dvije susjedne države i domaćih nacionalnih lidera će, kažu analitičari, pričekati formiranje nove vlasti nakon izbora u Bosni i Hercegovini. O ovim pitanjima, dometima Erdoanove balkanske turneje i izazvima koji stoje pred bosanskogercegovačkim institucijama urednik Radija Bosne i Hercegovine Amir Sužanj razgovarao je sa zagrebačkim vojno-političkim analitičarom Denisom Avdagićem.
Balkanska turneja turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana najavljivana je kao mogućnost deblokiranja određenih političkih pitanja u Bosni i Hercegovini, između ostalog i izmjena Izbornog zakona. Ne znamo koliko je sve to bilo realno, ali sve je dobilo jednu sasvim drugačiju dimenziju nakon Erdoanove izjave tokom posjete Sarajevu kako Turska ne podržava nametanje izmjena Izbornog zakona. Kao vi tumačite moguće rezultate njegove posjete, prije svega Zagrebu, nakon njegove jučerašnje izjave?
Malo ćemo pokušati stvari nekako razložiti da budu razumljivije. Ovo je posjeta koja je prilično značajna za turskog predsjednika Edogana. On dolazi na područje gdje će biti dobro dočekan, i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji i u Hrvatskoj. Oni znaju da je taj doček dobar, da tu neće biti određenih problema i stoga se poruke, koje se šalju javno, koncipiraju tako da izazovu što manje problema i da to ne izgleda kao da je na nekoga nagazio. U ovom slučaju, naravno, vjerojatno se u Mostaru neće posve složiti s njegovom jučerašnjom izjavom, ali on dolazi i u Zagreb, a ono što još ne znamo je što će on razgovarati u Zagrebu i, ono što je možda čak i važnije, što će razgovarati iza zatvorenih vrata, u četiri ili nekoliko očiju i ušiju. Kad je riječ o njegovoj poruci, naravno, on može ostati pri tomu, ali ne mora, vidjećemo kako će se ona odraziti u djelovanju Turske u Vijeću za provedbu mira, ali mislim da je, bez obzira na sve, svima u interesu da dođe do dogovora samih političkih aktera, kako bi se razriješila kriza koja je već, nažalost, otišla predaleko da je pitanje kako je uopće i razriješiti bez odluke Kristijana Šmita.
Turski predsjednik je nedavno ponovo predložio jednu inicijativu trilateralnog susreta Bosne i Hercegovine , Srbije i Hrvatske, na kojem bi se razgovaralo o otvorenim pitanjima u Bosni i Hecegovini. Međutim, brojni poitički analitičari, pa i političari u Bosni i Hercegovini smatraju da bi veliki problem bio to što se sve opet spušta na nivo predstavnika naroda. Da li Hrvatska podržava jednu takvu inicijativu, takav profil razgovora i šta od nje očekuje?
Mislim da inicijativu vrlo vjerojatno podupire predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, ali mislim da tu otprilike staje ta potpora što se tiče Hrvatske. Ono što je očigledno nakon višegodišnjih pokušaja da se stvari u Bosni i Hercegovini, blago rečeno, raspetljaju je da morate imati što širi krug onih koji pregovaraju i da to ne mora biti nužno usmjereno samo na institucije, a pogotovo ako to gledamo na međunarodnom nivou. Ono što je bitno – uloga predsjednika u Hrvatskoj nije jednaka ulozi predsjednika u Srbiji i ulozi članova Predsjedništva u Bosni i Hercegovini. Možemo odmah reći da je uloga hrvatskog predsjednika daleko, daleko slabija nego što je to uloga predsjednika u Srbiji, a da ne govorimo da je politički posve drugačija situacija. U Hrvatskoj imamo prdsjednika, koji je iz jedne političke opcije, i vladu, koja de fakto drži sve, možemo reći, bitne poluge po pitanju djelovanja Hrvatske, koja je iz druge političke opcije.
Ali svejedno, to ne mijenja stvar. Zagreb mora imati nekakav stav prema takvoj inicijativi Erdoana?
Pa, kao što rekoh, mislim da predsjednik republike gleda to pozitivno, a mislim da vlada ne vidi smisla u tomu i neće to podržati. Iz tog razoga mislim da zasad za tako nešto nema previše šanse, pogotovo što su, što je ključno, izbori već de fakto krenuli u Bosni i Hercegovini. Sa ovim članovima Predsjedništva nema se više smisla sastajati, čekaće se rasplet izbora i vidjeti vjerojatno nakon toga da li će to i koliko imati smisla. Uz sve moguće loše opcije o kojima se razmišlja u Bosni i Hercegovini, svi zaboravljaju promisliti da postoji možda barem tračak nade da će stvari nakon ovih izbora biti daleko bolje i mirnije, ne samo međuentitetski i međunacionalno, nego općenito. Mislim i nadam se, Evropska Unija je, čini mi se, dobro progledala kako stvari stoje. Moglo bi tu biti i dodatnih paketa, pa i političkih guranja Bosne i Hercegovine. Nadam se da na kasnu jesen i zimu govorimo o jednoj posve boljoj situaciji u Bosni i Hercegovini i ne treba izgubiti nadu da je čak i to moguće, bez obzira na sve.
Malo je ljudi koji očekuju da će Bosna i Hercegovina ući u jednu mirniju fazu nakon izbora, pogotovo zbog okolnosti u kojima će oni biti održani. Da li vi očekujete da se može dogoditi da Bosna i Hercegovina neće imati nekakvih problema sa formiranjem funkcionalne vlasti nakon ovih izbora?
Mislim da je manji problem formiranje funkcionalne vlasti. Vi možete i u tehničkom smislu nastaviti do neke mjere funkcionirati. Ono što mene osobno zabrinjava je mogućnost građanskih nemira diljem Evrope zbog finansijske krize, odnosno galopirajuće inflacije, ali i energetske krize, koja može pogoditi – i pogodiće – veći broj zemalja. Kao što vidimo, Evropska unija, ali i njene članice djeluju u tom smislu, osmišljavaju mjere i velike finansijske pakete. To nije nešto što je u mogućnosti, finansijski barem, Bosni i Hercegovini. To je ono što zabrinjava i zbog čega govorimo da bi bilo potrebno da EU djeluje u tom smislu i pomogne, kako energetski, tako i finansijski, kako bi i građani Bosne i Hercegovine mogli prebroditi ovu krizu. Kao što znamo, mala je šansa da će vlasti u BiH biti u mogućnosti uložiti milijarde u spašavanje radnih mjesta i standarda građana… A pogledajte, to se događa kroz čitavu Evropu. Evo, upravo se očekuje objava i informacija o tomu koliko će hrvatska Vlada i točno u koje smjerove, uložiti novca u tom smislu.
