Uprkos zakonskim zabranama, tzv. dječiji brakovi se i dalje prakticiraju u romskim zajednicama u Bosni i Hercegovini. U Bijeljini, gdje se nalazi najveća romska zajednica u Republici Srpskoj, nevladine organizacije nastoje kroz različite kampanje i projekte utjecati na zajednicu i spriječiti ovu negativnu praksu, ali su još daleko od rješenja.
“Najčešće djevojčice pristaju na brak da bi dokazale svojim roditeljima da su čiste i poštene, odnosno da su nevine” – ovim riječima Sanita Smajić, mlada Romkinja iz Bijeljine, opisuje ono sa čim se kao aktivistkinja u nevladinoj organizaciji susreće. Studira i radi, pa svojim primjerom nastoji pokazati da postoji i drugi način, ali to nije uvijek lako.
“Nažalost, u proteklih par godina primjećen je veći broj maloljetničkih udaja. Romska populacija smatra da tako treba da se radi, ali mi kao udruženje radimo na tome da ih što više edukujemo i razgovaramo s njima o toj temi”, navodi za BHRT Sanita Smajić.
Iako zvanična statistika ne postoji, podaci nevladinih organizacija su poražavajući.
“Do ove godine smo imali nekih pet do šest slučajeva godišnje, pretežno djevojčice, ali nekad i dječaci koji su mlađi od 16 godina. Najmlađa djevojčica koju smo prijavili imala je 12 godina. Porodica na taj način, udajući tu ćerku, vidi za sebe neko rješenje da ima jedna usta manje da hrani”, objašnjava za BHRT Bojana Jovanović iz Centra za integrativnu inkluziju Roma i Romkinja “Otaharin”.
Dok Zakon jasno propisuje pod kojim uslovima se sklapa brak, ove situacije u praksi se podvode kao “romska tradicija”.
“Ne možemo se pozivati na bilo kakvu tradiciju i na bilo kakav običaj. Da je nešto tradicija, onda bi sve djevojčice romske nacionalnosti stupale u brak prije 15 godine, međutim to nije tačno”, tvrdi Jovanović.
Protiv prinudnih dječijih brakova kampanju “Nije njen izbor – djevojčice nisu roba” sprovela je i Fondacija “Lara”.
“Ono što je isto tako poražavajuće jeste da su djevojčice koje su više puta trgovane, oni njih prodaju, pa ih taj navodni mladoženja vrati, pa ponovo”, upozorava Ljilja Lukić iz Fondacije “Lara”, Bijeljina.
Neophodno je prinudne brakove tretirati kao trgovinu ljudima i pooštriti kontrole i kazne, jasan je stav naših sagovornika.
“Da smo svi zajedno uključeni i vladin i nevladin sektor, u prepoznavanje tog problema, u prepoznavanje djevojčica koje su u riziku. To su prije svega one djevojčice koje napuštaju obrazovni sistem”, navodi Lukić.
U svijetu je trenutno 650 miliona djevojčica i žena koje su u braku od svoje maloljetničke dobi. To je dvadesetak posto ženske populacije. Svake godine oko 21 milion djevojčica u dobi od 15 do 19 godina zatrudni, a dvanaest miliona njih i rodi.
