Dok se sklapaju političke slagalice i popunjavaju stranačke fotelje, bosankohercegovački građani masovno napuštaju zemlju. Bosanski Petrovac mala je općina u kojoj mladi danas sve manje vide priliku za bolji život, zbog čega odlaze pronaći bolju budućnost. Međutim, naša ekipa dolaskom u ovaj pusti sjeverozapadni dio Bosne i Hercegovine, zatekla je njemačke državljane koji se ovdje doseljavaju. Šta ih je privuklo da ovdje žive?
Gotovo 60 posto populacije u Bosanskom Petrovcu čine penzioneri. Najviše je onih koji preživljavaju s minimalnom penzijom. Bezbrižna vremena u danima starosti ostala su pusta želja, a dok mladi sve više odlaze, oni ostaju prepušteni sami sebi.
“Napravi krug kroz centar, srest ćeš 15 ljudi, je li to dovoljno za život? Kafići su prazni, poneko sjedi, popije kafu i ide kući”, kaže građanin Bosanskog Petrovca Jusuf Arnautović.
“Nije to od jučer, ni od danas. Nažalost, 30 godina se ništa ne poduzima, došli smo do toga da je ovdje staračko društvo, društvo staraca”, priča Jasmin Hamzić, građanin.
Dok sve veći broj ljudi, naročito onih mladih, odlazi u potrazi za boljim životom, Bosanski Petrovac je postao novi dom za četveročlanu porodicu Kraser iz Njemačke. Odluka da dođu ovdje mnogima je u početku bila čudna, no Njemačka, kažu, nema ono što traže u životu i što ih ispunjava.
“Sviđa nam se život u ovoj državi. Priroda, životinje… Jako je lijepo biti ovdje. Imate mogućnost da živite slobodno. Sve je jednostavnije nego u Njemačkoj”, ističe Hans Kraser, doseljenik iz Njemačke.
Ekonomski razvoj Bosanskog Petrovca baziran je na nekoliko firmi koje posluju u toj općini. Okosnica su drvni resursi i poljoprivreda.
“Trenutno na evidenciji za zapošljavanje imamo oko 700 i nešto nezaposlenih, a s obzirom na broj stanovnika, to je i dobro. Nemamo puno nezaposlenih. Imamo primjera da u našu općinu dolaze raditi i ljudi iz Ključa, Drvara, Bihaća… Ne možemo kazati da nam je privreda slaba, hvala Bogu radi se dobro”, kaže načelnik Općine Bosanski Petrovac Mahmut Jukić.
Iako najnerazvijenija, Bosanski Petrovac je istovremeno i najbogatija općina. Ovdje život ravnopravno dijele sva tri naroda i što je najvažnije ponovo grade dobre međusobne odnose. Kao simbol zajedništva otkriven je i spomenik mira i tolerancije.
