2021. nije bila dobra godina za privredu: nedostatak radnika, poremećeni lanci snabdijevanja i roba koja je stizala sa zakašnjenjem ili pak nije ni stizala na cilj. Kao i prethodne godine, glavni razlog je bila pandemija koronavirusa.
Usprkos poteškoćama, 100 najvećih proizvođača oružja na svijetu zajedno je 2021. godine ostvarilo 592 milijarde američkih dolara prometa. To znači povećanje od gotovo dva posto u odnosu na prošlu godinu. Lavovski udio i dalje pripada SAD-u. Tako da američki proizvođači oružja ostvaruju dobru polovinu globalne prodaje. Oni su na vrhu liste od kada je ona pokrenuta 2015. godine. Međutim, prodaja na sjevernoameričkom tržištu je neznatno opala u 2021.
Sjao Lijang, jedan od autora izvještaja Stockholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (Sipri) 2022. razlog pada vidi u svojevrsnom „dugom kovidu ekonomije”, koja se još uvijek nije oporavila.
„Problemi izazvani poremećenim lancima opskrbe najteže su pogodili američke kompanije“, objašnjava on u intervjuu za DW.
„Tu je još i visoka inflacija u SAD-u u 2021. To su dva glavna razloga”.
Europa se nastavlja naoružavati
Nasuprot tome, prodaja u Europi je prošle godine porasla – za 4,2 posto. A to je bilo prije početka ruske invazije na Ukrajinu 24. februara 2022. godine. Prema izvještaju Sipri-ja za 2022., agresorski rat je povećao potražnju za oružjem kako u Europi tako i u Sjedinjenim Američkim Državama.
„S obzirom na svo oružje koje se šalje u Ukrajinu, SAD i Europa su potrošile mnogo svojih zaliha. I sada ih moraju popuniti”, smatra Liang.
„Sigurni smo da će biti više narudžbi, ali je prerano sa sigurnošću govoriti hoće li to dovesti do većeg prihoda već 2022. godine.”
Trenutno, međutim, samo njemački proizvođač „Rheinmetall” za svoje obrambeno odjeljenje očekuje skok narudžbi za 30-40 posto u 2023. Ova prognoza je zasnovana na potrebi da se popune zalihe oklopnih vozila koja su isporučena Ukrajini. Dakle, budućih narudžbi ne nedostaje, nego prije nedostaje drugih resursa.
Kritičan resurs: vrijeme
Primjer za to je američka narudžba protutenkovskih raketa Javelin. Do kraja listopada 2022., SAD su isporučile Ukrajini 8.500 takvih projektila, što otprilike odgovara tri do četiri godine proizvodnje.
„Dakle, to je izazov za kompanije: dobivaju više narudžbi, ali pitanje je mogu li zapravo isporučiti sve te narudžbe?” pita se Liang.
Što duže traje rat, to je sve hitnije pitanje koliko će oružja zapadne zemlje poslati Ukrajini.
„Vidimo da neke zemlje tu već pokušavaju pronaći nekakvu ravnotežu”, rekao je Liang.
Neke zemlje EU-a se masovno naoružavaju kao odgovor na Putinov agresorski rat. Poljska želi udvostručiti broj svojih vojnika u roku od pet godina, Finska jača protuzračnu obranu. Grčka, Francuska i Italija kupuju novo oružje za milijarde eura. Ubrzo nakon početka rata, njemački kancelar Olaf Scholz najavio je poseban fond od 100 milijardi eura za Bundeswehr.
Ruske kompanije stagniraju
A sama Rusija?
„Ruska obrambena industrija je 2021. porasla samo minimalno, ali tu se ne radi o novom razvoju događaja”, kaže Liang.
Prema Siprijevom izvješću, jedan od razloga za to je nalog ruske vlade iz 2016. vojno-industrijskom kompleksu da poveća civilnu proizvodnju. Ruska invazija na Ukrajinu će vjerojatno preokrenuti ovaj trend jer će koncerni za proizvodnju naoružanja morati podržati ratne napore. Trenutno postoji nedostatak komponenti za proizvodnju oružja. Gospodarske sankcije koje su uvele zapadne zemlje sprječavaju Rusiju da uvozi čipove i poluvodiče bez ograničenja. Međutim, oni su hitno potrebni za proizvodnju, uključujući proizvodnju raketa ili tenkova.
Kina i Bliski istok diktiraju tempo
Gledajući Aziju i Bliski istok, upadljivo je da Bliski istok doživljava najbrži rast. Pet kompanija sa sjedištem u toj regiji zabilježilo je najveću stopu rasta od svih regija koje su zastupljene među prvih 100 u 2021. godini.
Trend u Aziji je da Kina posebno ubrzava rast. Tijekom proteklih nekoliko godina, zemlja se razvila u drugog najvećeg proizvođača oružja na svijetu, i samo SAD trenutno proizvode više. Povećanje prodaje oružja odražava obim modernizacije kineske vojne opreme i cilj zemlje da postane neovisna u proizvodnji svih glavnih kategorija naoružanja. Između 2017. i 2021. Kina je, poput Indije, Egipta i Alžira, većinu svog oružja nabavljala iz Rusije.
No, prema Lijangu, prerano je govoriti kako točno u tom pogledu agresorski rat u Ukrajini mijenja tržište. Prije svega je važno paziti na predstojeće brojke prodaje, jer će rat nastaviti utjecati na dinamiku u godinama koje dolaze.
(Deutsche Welle)