Iako ekonomski siromašna, naša zemlja pored kulturno-povijesnih bogatstava obiluje i prirodnim resursima, koji nisu zaštićeni. Naša država se ratificiranjem konvencije o biološkom diverzitetu obavezala da će do 2020. zaštiti najmanje 17 posto svoje teritorije, no i na to se Bosna i Hercegovina samo obavezala i zaustavila. Do sad je zaštićeno tek oko tri posto, a u Zeničko-dobojskom kantonu, području koje obiluje prirodnim bogatstvima, tek oko 1,5 posto.
U Zeničko-dobojskom kantonu za sada je samo Park prirode Tajan kod Zavidovića jedino područje koje je proglašeno zaštićenim. Eko aktivisti proteklih godina bore se za povećanje procenta zaštićenih područja u skladu s Federalnim zakonom o zaštiti prirode, naročito u općinama Vareš, Maglaj i Žepče.
Još jedno od zaštićenih područja, ukoliko vlasti ne budu ignorisale zahtjeve ekologa, trebalo bi biti i na području Grada Zenica. Kako bi se najmanje 10% područja ekološki ugrožene sredine zaštitilo, brojna udruženja i aktivisti udruženim snagama se bore za uspostavu Parka prirode Babina Tvrtkovac.
Od zeničkog izletišta Smetovi do nedavno uspostavljenog eko parka Tvrtkovac uključujući i okolna sela proteže se područje bogato različitostima flore i faune za koje se ekolozi zalažu da bude zaštićeno.
“To je površina od 5.226 hektara i to je, ustvari, najljepši dio Zenice”, kaže za FTV Jakub Spahić, predsjednik UG Eko Tvrtkovac Zenica.
Zenica kao četvrti grad po veličini u Bosni i Hercegovini, iako je u prostornom planu dat okvir za budući park prirode, nema ni jednog kvadratnog metra zaštićenog područja. Nemaju ni druge općine kao što su Maglaj, Žepče i Vareš, ali su iz tih lokalnih zajednica upućene inicijative za formiranje zaštićenih područja.
“Gradsko Vijeće Zenica još uvijek nije to uradilo i očekujemo da ono uputi inicijativu i da saglasnost da se počne procedura proglašenja zaštićenog područja na tetoriji Grada Zenice i na nivou kantona”, kaže za FTV Samir Lemeš, predsjednik UO Eko forum Zenica.
Proglašavanjem zaštićenog područja nije namjera da se uvode zabrana, već naprotiv, pravila ponašanja u prirodi.
“Prije nekoliko godina rekli smo da nećemo biti dežurni čistači Smetova, i zato smo pravili aktivnosti da dođemo do toga da Smetovi budu na određeni način zaštićeni”, ističe za FTV Edin Šarić, predsjednik Saveza izviđača Grada Zenice.
Kroz izradu elaborata i Nacrta kantonalnog zakona o proglašenju zaštićenih područja ekolozi su stvorili pretpostavke da se posao privede kraju. Zbog ekonomskih interesa, a naročito eksploatacije prirodnih bogatstava, stvari su složenije, a ne bi trebale biti.
“Jedni od najvećih protivnika ovog parka su lovci. I mi se zalažemo da se može nastaviti loviti, ali na dvije zone – od Markovog kamena do Lastavice i na Smetovima, što je i sada zabranjeno, a ostalo je samo više da se uvede red”, kaže Spahić.
“Sama ideja su šanse da se ljudi razviju u svojim djelatnostima i da se povežu s otkupljivačima i, eventualno, donatorima za projekte koje će osmišljavati i razvijati u lokalnim zajednicama”, navodi Sanja Mlađenović-Stević, koordinatorica projekta Zaštita prirode na području Grada Zenice.
Institucionalnu zaštitu trebao bi osigurati i Zeničko-dobojski kanton. Međutim, prijedlog o formiranju radne grupe koja bi radila na tom zadatku nikada nije prihvaćen, niti se radilo na uspostavljanju javne ustanove za tu namjenu po uzoru na Kanton Sarajevo.
“ZDK u budžetu ima oko pet miliona maraka za zaštitu okoliša. Jedan dio novaca treba da se iskoristi za funkcionisanje javne ustanove. U okviru te ustanove bi bili rendžeri, čuvari zaštićenih područja, i onda bi ustanova mogla aplicirati na međunarodne projekte”, objašnjava Lemeš.
Ekolozi su i ovaj put uradili ono što je bio zadatak vlasti. Sada im preostaje da usvajanjem odgovorajućih zakonskih akata za proglašavanje prirodnih područja zaštićenim, kad već sve imaju spremno, uspostave kako Park prirode Babina Tvrtkovac, tako i druge i na taj način doprinesu adekvatnijem rješavanju cjelokupne ekološke situacije.
I dok ekološke inicijative zagovaraju sistemska rješenja za zaštitu prirode, ima i onih koji se suprostavljaju proglašenju zaštićenih područja. Nerijetko to su inicijative privatnog, ali i javnog sektora zaintersiranog za ekosploataciju prirodnih resursa od vode do šuma i ruda. I baš zbog toga ekološka udruženja traže kompromis kroz zaštitu prirodnih bogatstava kako priroda ne bi žestoko odgovorila na njenu nekontrolisanu eksploataciju kojoj svjedočimo svakodnevno
