Kazuyoshi Miura će 26. februara napuniti 56 godina. Ali umjesto da se polako priprema za penziju, bivši japanski reprezentativac kreće u novu nogometnu avanturu. Napadač koji je za svoju reprezentaciju između 1990. i 2000. godini postigao 55 golova u 89 utakmica, kao iznajmljeni igrač iz japanske Jokohame sada se priključio portugalskom drugoligašu Oliveirense.
Miurin matični klub Jokohama je u prvoj japanskoj ligi i pripada grupi investitora Onodera. Ta grupa ima 52 posto udjela u klubu Oliveirensa, pa tako postoji sumnja da je transfer možda samo marketinški trik. Ali Miura, koji važi za jednod od najboljih nogometaša u povijesti Japana, kaže:
„Iako je ovo novo mjesto za mene, trudit ću se svim snagama da pokažem vrstu igre po kojoj sa poznat“.
Slabiju brzinu nadoknađuje iskustvo
Prema mišljenju sportskog znanstvenika Inga Frobösea s njemačkog Sportskog sveučilišta u Kölnu, to može li čovjek u srednjim pedesetima još uvijek izdržati napore u drugoj ligi, zavisi od pozicije i vremena igranja.
„U svakom slučaju godinama morate platiti danak, ali to moraju već i tridesetogodišnjaci“, kaže Froböse za DW.
„Naravno to je i u slučaju 56-godišnjaka, posebno kada se radi o izdržljivosti, brzini i reakcijskim sposobnostima. S godinama se pogoršava interakcija živaca i mišića. Vrhunac se po pravilu dostiže između 23 i 25 godina. No, mnogo toga se može nadoknaditi rutinom, iskustvom. Bolje možete predvidjeti kuda ide lopta – i na taj način smanjiti kretanje.”
Prema riječima Fridhelma Funkela, bivšeg dugogodišnjeg trenera Bundeslige, Miura bi se mogao dokazati i kod svog novog poslodavca:
„Ne znam na kom nivou su portugalski drugoligaši, ali, vjerujem da je u nogometu, kao i u svakoj drugoj profesiji, iskustvo vrlo važno”, kaže Funkel za DW.
„Mislim da je to sjajno i vjerujem da će imati priliku igrati, a samo biti statist.”
Funkel kaže da je uživao u radu sa starijim profesionalcima, i kao igrač i kao trener:
„Imao sam suigrača u Bundesligi u Uerdingenu, Siggija Helda, koji je tada imao 39 godina. Od njega sam puno naučio o tome što je profesionalno ponašanje“.
Funkel kaže da je kao trener odgovornost nastojao prebaciti na starije igrače.
„Oni imaju više životnog iskustva od neobuzdanih, mladih ljudi. Zato sam uvijek insiztirao na tome da se iskusnima produži ugovor za još najmanje godinu dana.“
Japanska posebnost
Fridhelm Funkel nije iznenađen što upravo Japanac, Kazuyoshi Miura, već godinama drži rekord najstarijeg profesionalnog fudbalera.
„To možete vidjeti i ovdje u Bundesligi, kao i u Ligi prvaka. Makoto Hasebe, također Japanac, ima 39 godina i igra veoma dobro“, kaže Funkel.
“Japanci su nevjerojatno disciplinirani, što se tiče pristupa igri, ishrane i tako dalje. Trenirao sam sedam, osam ili devet Japanaca u karijeri. To su sjajni ljudi. Miuru ne poznajem osobno, ali on će sigurno biti prihvaćen u momčadi.”
Ingo Froböse je uvjeren da taj nevjerojatan učinak nema biološke uzroke.
„Japanci se genetski ne razlikuju od nas središnjih Europljana. Postoje različite mišićne kompozicije u određenim dijelovima svijeta, kao što je slučaj sa sprinterima s Kariba. Ali to nije slučaj s Japancima. Tako da je vjerojatno sve do njihove discipline.”
Žene u nepovoljnijoj poziciji
Broj starijih, muških sportaša je upečatljiv: hrvatski reprezentativac Luka Modrić i s 37 godina igra u vrhunskoj formi, Christiano Ronaldo ima skoro 38 godina, triatlonac Jan Frodeno 41, igrač američkog nogometa Tom Brady je nedavno s 45 godina najavio završetak karijere, skijaški skakač Noriaki Kasai je s 50 godina i dalje aktivan. Jedan je od rijetkih izuzetaka kada je riječ o ženama, je brza klizačica Claudia Pechstein, koja je s 50 godina i dalje u vrhunskoj formi.
Sportski znanstvenik Froböse to objašnjava mišićnom masom, koje muškarci imaju više i koju mogu trenirati, „jer se mi duže možemo oslanjati na našu hormonsku bazu. Do menopauze žene su čak u prednosti jer su motorički vještije. Ali hormonalne promjene su tada mnogo veće nego kod muškaraca, kod kojih promjene nastupaju vrlo sporo.“
Kazuyoshi Miura je najavio da želi igrati do svoje 60 godine. To je izvodljivo, smatra Froböse.
„Danas je 60 to što je nekada bilo 50. Najmanje dvadeset godina možemo biti 40-godišnjaci. To se postiže redovnim treniranjem, ali onda postaje teže. Tada kreće ‘gubitak mesa’, još uvijek ne znamo točno zašto. Posljedica je gubitak snage i volumena mišića. To se onda više ne može nadoknaditi treningom”, kaže ovaj sportski znanstvenik.
(Deutsche Welle)