Ljudi su oduvijek bilježili i pokušavali da otkriju šta se to zapravo dešava sa zemljom kad se trese. Primijećeno je da se ponekad trese manje, a ponekad više, ali koliko je to u nekim jedinicama? Kako da znamo koji je jači, a koji slabiji od dva slična zemljotresa? Svima nam je naširoko poznata Rihterova skala. Isto toliko poznata je i Merkalijeva.
Kada je riječ o zemljotresu, njegova jačina se izražava po Rihterovoj skali, a neko vrijeme nakon zemljotresa možete da čujete i broj po Merkalijevoj skali. Ove dvije skale predstavljaju dva različita načina na koja moć zemljotresa može da se opiše.
Rihterova skala
Najčešći standard za mjerenje zemljotresa je Rihterova skala nastala 1935. godine, a njen autor je Čarls F. Rihter s Tehnološkog instituta u Kaliforniji. Rihterova skala se koristi za mjerenje magnitude zemljotresa – količine oslobođene energije. Ona se izračunava korištenjem informacija koje sakuplja seizmograf.
Rihterova skala je logaritamska, što znači da skokovi cijelih brojeva ukazuju na desetostruko uvećanje. U ovom slučaju, povećanje je u vidu amplitude talasa. To znači da je amplituda talasa kod zemljotresa šestog nivoa 10 puta veća od onog petog nivoa i da stostruko uvećanje amplitude postoji između zemljotresa sedmog i devetog nivoa. Količina oslobođene energije se uvećava 31,7 puta između svake vrijednosti sa cijelim brojem.
Rihterova skala se koristi za mjerenje magnitude zemljotresa – količine oslobođene energije. Većina zemljotresa je veoma slaba i jačina im je manja od tri na Rihterovoj skali. Samo mali broj zemljotresa – oko 15 od 1,4 miliona zemljotresa, koji su iznad 2,0 – budu jačine 7 ili više na Rihterovoj skali, što se smatra velikim potresom. Najveći zabilježeni zemljotres u istoriji imao je 9,5 stepeni Rihtera i pogodio je Čile 1960. godine. Usmrtio je gotovo 1.900 ljudi i uzrokovao štetu od oko četiri milijarde dolara. Rihterova očitavanja nam samo daju grubu predstavu pravog udara zemljotresa. Kao što znamo, razorna moć zemljotresa varira u zavisnosti od sastava zemljišta na području i načina na koji su projektovane i postavljene ljudske građevine.
Merkalijeva skala
Obim štete mjeri se Merkalijevom skalom. Merkalijeva očitavanja, koja se izražavaju rimskim ciframa, zasnivaju se uglavnom na subjektivnim interpretacijama. Zemljotres niskog intenziteta, onaj koji samo pojedini ljudi osjete kao vibraciju i ne izaziva značajna oštećenja, rangira se kao II. Najviši stepen – XII – odnosi se na zemljotrese koji uzrokuju uništenje zgrada, pucanje tla i druge prirodne katastrofe, poput klizišta ili cunamija. Očitavanja po Rihterovoj skali se određuju brzo nakon zemljotresa, čim naučnici uporede podatke sa drugim seizmografskim stanicama. Merkalijeva očitavanja, sa druge strane, ne mogu biti utvrđena sve dok istražitelji ne porazgovaraju sa očevicima kako bi saznali šta se dogodilo tokom zemljotresa. Kada utvrde koliki je obim štete, oni koriste Merkalijev kriterijum da bi odredili odgovarajući rezultat.
Razlika između skala
Ocjene Rihterove skale proizvode se ubrzo nakon što se zemljotres dogodi jer seizmolozi treba samo da uporede podatke iz različitih seizmografskih stanica. Ocjene Merkalijeve skale traju neko vrijeme jer istražitelji moraju razgovarati s očevicima kako bi utvrdili događaje koji su se pojavili tokom potresa.
Merkalijeva skala određuje intenzitet određenog potresa njegovim posmatranim učincima. Rihterova skala određuje veličinu dotičnog potresa mjerenjem seizmičkih valova. Dok je Rihterova skala logaritamska, Merkalijeva skala je linearna.
Rihterova ljestvica je apsolutna, što znači da će, gdje god je registrovan zemljotres, imati ista mjerenja po Rihterovoj ljestvici. Merkalijeva skala je relativna, a oslanja se na osjećaje i reakcije ljudi. Ljudi doživljavaju različite nivoe potresa u različitim područjima.