Za razliku od razvijenih zemalja u kojima je otpad sirovina a ne smeće, u Bosni i Hercegovini to nije slučaj. Hiljade divljih deponija ali i korita rijeka koja nakon svakih obilnijih padavina pokažu naš odnos prema okolini i nama samima, svjedoče o tome. S ciljem promjene svijesti o našem odnosu prema otpadu prvenstveno kod mladih u Travniku je organiziran forum pod nazivom “Kružna ekonomija”.
Jedanaesta je godina kako je Vitežanin Matija Marjanović sa partnerom iz Švicarske osnovao firmu za preradu elektronskog i električnog otpada od kojeg proizvodi sekundarne sirovine koje prodaje na svjetskom tržištu. U preradi, kaže, i danas samo petinu otpada otkupi sa domaćeg tržišta, sve ostalo je uvoz. O svojim iskustvima i teškoćama u poslu o kojem kao ekonomista nije znao ništa, nego radeći učio, govorio je učenicima i studentima.
“Kad želite uključiti pravog stručnjaka da vam pomogne riješiti neki problem u frakcioniranju, izdvajanju nekog otpada ili da vas nasavjetuje o tehnologiji, morate ići u inozemstvo”, kaže Marjanović.
Svoje iskustvo podjelio je i Novotravničanin Želimir Puljić, koji je ideju o obnavljanju tonera te produženju vijeka printerima pretočio u stvarnost nakon povratka sa školovanja iz SAD-a. Uz šest radnih mjesta, klijentima osigurava značajne uštede.
“Za 10% cijene tog printera, garantiram vam još 50.000 da će odraditi”, navodi Puljić.
A da odbačeno drvo ili staklo umjesto kao otpad može biti iskorišteno za umjetničke kreacije potvrđuje i plampica umjetnice Katarine Stojčević, koja im produžava vijek trajanja, ali i štiti okoliš, što je bio i osnovi cilj ovog foruma.
“Ponovo se koristi taj materijal u jedan finalni proizvod koji zasada neće postati nefunkcionalan. Na kraju, ako je nefunkcionalan, ostat će jedan umjetnički rad”, pojašnjava ona.
“Cilj nam je ukazati da ovaj model ekonomije štedi resurse, produžava životni vijek trajanja proizvodu i smanjuje troškove proizvodnje. Najvažnije – štiti okoliš”, naglašava Amra Kraksner, direktorica Instituta Sveučilišta Vitez u Travnik.
No, uz promjenu svijesti, ali i primjenu zakonske legislative, rješenje je ipak u reformi obrazovnog sistema.
“Da probamo napraviti dualni sustav obrazovanja, da mi ta svoja mukom stečena iskustva prenesemo na djecu i da šaljemo naše dobre inžinjere, stručnjake vani da snimaju tehnologije da uče”, dodaje Marjanović.
Jer znanjem i provođenjem zakona, otpad bi služio za proizvodnju sirovina a ne zagađenje okoliša koje ima nesagledive posljedice po naše zdravlje. I naravno uključenje države bez koje nema reciklaže računarske opreme i automobilskih guma, poručuje Marjanović.