Sinoćnji gradski derbi, koji se mogao ujedno okarakterisati i kao derbi proljetnog djela šampionata donio je zanimljiv fudbal. Ako je u prvoj utakmici, prije mjesec dana, Zrinjski potpuno zasluženo došao do tri boda, sinoć se definitivno „provukao“. Ipak to ne umanjuje pobjedu „Zrinjevaca“, jer jednostavno ekipa koja ne iskoristi svoje kolosalne šanse, a to je bio Velež i ne zaslužuje pobjedu.
Ipak, sinoćnji meč je dobra najava mnogo važnijeg meča 17.maja u Zenici. Po prvi put mostarski rivali, osim prestiža, kao ulog imaju i trofej. Iako je do te utakmice ostalo još 20-tak dana jasno je da se već sada mogu tražiti „za“ i “protiv“ razlozi pobjede na obje strane
Samopuzdanje Zrinjskog će biti na maksimumu
Zrinjski će 17.maja u Zenicu doći kao novi/stari prvak BiH. To je moćno „oružje“ za samopouzdanje ekipe. Osim toga, prilično dominantno su i došli do titule. Sve su to razlozi za samopouzdanje i autoritativan stav pulena Krunoslava Rendulića. Prvak to zaslužuje. Zrinjski kao adut ima ekipu koja za bh prilike igra moderan fudbal. Adut Zrinjevaca je možda i najjača karakteristika ove ekipe, a to je tranzicija u oba pravca. U tom su fudbaleri Zrinjskog i najbolji u našoj ligi. Listajući spisak aduta tu svakako može i ubrajati i faktor zvani „Nemanja Bilbija“. Iako sinoć nije ništa uradio, ipak je riječ o preiskusnom strijelcu i čovjeku koji često puta „hladno zavrašava“ akcije Zrinjskog, a posebno u gradskim derbijima.
Međutim, niko nije ekipa koja ima sve adute, a nijedan protiv sebe. Sinoć je Zrinjski, po prvi put ovog proljeća, pokazao lošiju stranu. Velež je definitivno od 45. do 80. minute bio dominantna ekipa, kao niko do sada protiv Zrinjskog. To što nisu realizovali tri velike prilike Veležov je problem. Također, Zrinjski će u ovoj sedmici ovjeriti titulu. Da li će to biti danas, u slučaju kiksa Borca, ili u srijedu pobjedom nad Sarajevom manje je važno. Sve to, bez obzira koliko igrači bili profesionalni utjecat će na psihu igrača, svojevrsno opuštanje, a sve to na kraju na formu. I to je objektivni problem kojeg je svjestan i Rendulić. Zbog toga je i sinoć ponovio da je mnogo još do finala. Na njemu je da učini sve da održi formu igrača.
Veležova forma jednostavno će ići prema gore
Velež na drugoj strani u finalnu utakmicu će ući u punoj takmičarskoj formi borbe za Evropu. Ona neće biti riješena sigurno do finala, a podsjetimo i nakon finala preostaju još dva kola. Kada se ekipa „čeliči“ na važnim utakmicama to u pravilu rezultira da se podiže forma i igrača, ali i ekipe u cijelini. Uostalom, „Rođeni“ su i u ovu situaciju sada došli upravo takvom strategijom. Adut „Rođenih“ je svakako sinoćnje 2.poluvrijeme. Prosto je nejasno sada zbog čega su sa, ipak pretjeranim, respektom ušli fudbaleri Veleža i u prošlu utakmicu, ali i sinoćnju. Pokazalo se da se mogu ravnopravno nositi sa gradskim rivalom.
S druge strane, Velež je ovog proljeća svojevrsna „pokretna bolnica“. Ako gledamo formu igrača, jasno je da bi do finala u takmičarsku formu trebao ući Nemanja Anđušić. Vidljivo je da se iz utakmice u utakmicu diže. Isto vrijedi na izuzetno važnog igrača za „Rođene“ Emira Halilovića. Sjajno je iskusni veznjak otvorio proljetnu polusezonu, ali ga je zaustavila povreda. Sada ima 20-tak dana da se podigne na nivo da može maksimalno odigrati barem jedno poluvrijeme. Uz to, oba derbija na golu „Rođenih“ nije bilo Osmana Hadžikića. Ovaj golman je, slobodno rečeno, trenutno najbolji golman lige. Potajno se navijači Veleža nadaju i Antoniju Paviću, jer je jasno da Velež nije opasan po lijevoj strani, a sjajni lijevi bek jesenas je pokazao da ima potencijala.
Ono što Veležu može biti problem u narednih 20-tak dana je upravo ta borba za Evropu kroz ligu. Ona kao takva troši igrače, koji nemaju pravo na kalkulacije, a to ostavlja rizik povreda.
N.A (Ero.ba)
