Prema procjeni Sekretarijata za ekonomiju, BDP je oslabio nakon što je od jula do seprembra porastao za 3,2 procenta, a od oktobra do decembra 2,6 odsto. Novi podaci signaliziraju i da recesija, koju mnogi očekuju, još nije stigla. Međutim, mnogi ekonomisti je i dalje očekuju, možda već tokom aktuelnog kvartala od aprila do juna, ili ubrzo poslije. Rast ekonomije u prva tri mjeseca ove godine uglavnom je bio podstaknut jakom potrošnjom, mada su potrošači postali oprezniji na kraju tromjesječja. Kompanije su takođe manje trošile na opremu, što je trend koji se nastavlja.
Prepreke s kojima se američka ekonomija suočava i dalje rastu. Federalne rezerve (američka Centralna banka) su podigle osnovnu kamatnu stopu devet puta u protekloj godini na najveći nivo u poslednjih 17 godina. Zbog toga su skuplji potrošački i poslovni krediti. Inflacija je zbog toga usporila, ali su cijene i dalje visoke.
Prošlomjesečni kolaps dvije velike banke takođe je rezultirao novom prijetnjom: manje odobravanje kredita što bi moglo da dodatno oslabi rast. Prema izvještaju Federalnih rezervi, koji je objavljen ovog mjeseca, banke izdaju manje kredita da bi očuvale kapital, zbog čega preduzeća teže dolaze do pozajmica potrebnih za širenje biznisa. Ekonomisti pri Federalnim rezervama predviđaju “blagu recesiju” kasnije ove godine.
Šestomjesečni ekonomski pad dugo je bio neformalna definicija recesije. Međutim, ništa nije jednostavno u post-pandemijskoj ekonomiji u kojoj je rast bio negativan u prvoj polovini prošle godine, ali je tržište rada ostalo snažno, sa niskom nezaposlenošću i jakim nivoima zapošljavanja.
Smjer u kojem se ekonomija kreće zbunjuje i zvaničnike Federalnih rezervi i mnoge ekonomiste, od kako je kako je ekonomska aktivnost zaustavljena u martu 2020. godine zbog pandemije covida 19, a 22 miliona Amerikanaca iznenada ostalo bez posla. Zvaničnici centralne banke stavili su do znanja da su spremni za recesiju ako je to potrebno da se smanji inflacija, i mnogi ekonomisti im vjeruju.
Kakva je stoga vjerovatnoća da će do recesije doći?
Zašto mnogi ekonomisti prognoziraju recesiju?
Ekonomisti očekuju da će agresivno podizanje kamatnih stopa i visoka inflacija da opterete potrošače i kompanije i da ih natjeraju da značajno uspore potrošnju i investicije. Preduzeća će vjerovatno morati da otpuštaju radnike, što će dodatno smanjiti potrošnju.
Potrošači su do sada bili izdržljivi kada je riječ o visokim kamatnim stopama i rastu cijena. Međutim, ima signala da ta izdržljivost počinje da popušta. Profit u maloprodajama pada dva mjeseca zaredom, a izvještaj centralne banke pokazuje da se potrošači sve više odupiru višim cijenama. Rastu i dugovi na kreditnim karticama, što je znak da Amerikanci moraju da više pozajmljuju da bi održali dosadašnji nivo potrošnje, što je trend koji vjerovatno nije održiv.
Šta bi mogli da budu znaci mogućeg početka recesije?
Najasniji znak bi bio konstantan gubitak radnih mjesta i nagli rast nezaposlenosti. Klaudija Sam, ekonomistkinja i bivša službenica Federalnih rezervi, kaže da je od Drugog svjetskog rata povećanje stope nezapolsenosti za pola procenta tokom nekoliko mjeseci uvijek značilo početak recesije.
Mnogi ekonomisti prate broj ljudi koji se svake nedelje prijavljuju za pomoć za nezapolsene, što pokazuje da li se povećava broj datih otkaza. Broj prijava za pomoć raste, s obzirom na to da niz kompanija otpušta radnike.
Da li ima nekih drugih signala?
Ekonomisti prate i promjene u prinosima na obveznice. Signal za recesiju je kada su prinosi na obveznice američke vlade sa rokom dospjeća od 10 godina manji od onih sa kraćim tokom dospjećem. U normalnim okolnostima, investitori imaju veći prinose na dugoročne obveznice u zamjenu za ulaganje novca na duži period.
Taj tržišni fenomen često prethodi recesiji, ali može da prođe 18 do 24 mjeseca dok ona zaista dođe.
Od jula prošle godine, prinosi na vladine obveznice sa dospjećem od dvije godine nadmašuju one sa desetogodišnjim rokom dospjeća, što signalizira da tržišta očekuju recesiju. I one sa tromjesečnim rokom dospjeća su daleko iznad desetogodišnjih, što je fenomen koji je još bolji predskazatelj recesije.
Ko odlučuje kada je recesija počela?
Recesije obično proglašava malo poznati Nacionalni biro za ekonomska istraživanja – grupa ekonomista čiji komitet recesiju definiše kao “značajan pad aktivnosti širom ekonomije koji traje više od nekoliko mjeseci”. Komitet razmatra trendove u zapošljavanju, ali i mnoge druge podatke među kojima su mjerila za zarade, potrošnju, maloprodaju i fabričku aktivnost. Međutim, biro obično proglašava recesiju tek nakon što je ona uveliko počela, ponekad do godinu dana.
Da li visoka inflacija obično vodi do recesije?
Ne uvijek. Inflacija je 2006. godine dostigla 4,7 odsto – što je u to vrijeme bio najveći nivo za 15 godina – ali nije došlo do recesije. (Recesija od 2008. do 2009. godine bila je rezultat problema na tržištu nekretnina).
Međutim, kada inflacija dostigne prošlogodišnji nivo od 9,1 odsto – najveći poslednjih 40 godina – recesija postaje sve više vjerovatna. Dva razloga su za to. Prvo, centralna banka naglo povećava kamatne stope kada je inflacija toliko visoka. Veće kamatne stope usporavaju ekonomiju zato što potrošači ne mogu da priušte kuće, automobile i druge velike kupovine.
Visoka inflacija smanjuje i potrošnju, a preduzeća su sve opreznija zbog ekonomske situacije. Mnoga zbog toga odustaju od planova za širenje i prestaju da zapošljavaju. To može da dovede do veće stope nezaposlenosti, s obzirom na to da neki ljudi napuštaju poslove, i njihova upražnjena radna mjesta se ne popunjavaju.
(Glas Amerike)