Tomislav Cvitanušić, alpinista, triatlonac i Ironman, već skoro 30 dana je na svom putu ka vrhu najviše planine na svijetu – Mount Everest, a trenutno se nalazi na visinskim kampovima na preko 6.000 metara nadmorske visine.
Naime, u noći sa srijede na četvrtak Tomo je sa svojim timom i Sherpom krenuo ka visinskim kampovima C1 (6.000m) i C2 (6.400m), gdje su još uvijek i odakle će probati dotaknuti i C3 tačku koja je na visini od 7.300 metara.
Danas se Tomo nalazi u drugom kampu – C2, na 6.400 metara visine sa prvom noći iza sebe provedenom na toj visini. Prema procjeni Muhameda Gafića, koji je bio član jugoslovenske ekspedicije koja se 1979. godine popela na Mount Everest, a koji prati prognozu na „Yr.no“, temperatura je bila -17°C.
Još jedan dan i jednu noć bi Tomislav trebao provesti na C2, a onda bi u subotu trebao pokušati dosegnuti skoro za kilometar viši kamp C3 na 7.300 metara. Na toj visini, kako je i Gafić kazao, moguće je sve, pa čak i to da se Tomo i njegov tim moraju spustiti niže, na C1, ukoliko se budu loše osjećali. Međutim, njegova fizička spremnost, snaga volje, pratnja partnera, iskusnog Sherpe i posebno dosadašnja aklimatizacija su na njegovoj strani.
“Moderni aplinisti to nazivaju rotacija, a u pitanju je odlazak na veće visine zbog potrebe da se organizam adaptira na nedostatak kisika. Dakle, prvo odlaze na prvi visinski kamp koji je na vrhu zloglasnog ledopada. Riječ je o glečeru koji se sa vrha Everesta spušta kroz zapadnu dolinu. Dnevno se ovaj glečer pomjeri za oko metar i može biti veoma opasno. Zbog toga su oni na taj put krenuli po noći kada je niža temperatura i kada je pomjeranje glečera manje”, pojasnio je Muhamed Gafić, koji je bio član jugoslovenske ekspedicije koja se 1979. godine popela na Mount Everest.
Tomislav će, dodao je Gafić, prvo doći do prvog visinskog kampa na oko 6.000 metara visine, a prije toga je imao adaptaciju, tako da vjeruje da je spreman i na ove nove promjene. Ipak, podsjetio je kako nedostatak kisika, koji se dešava na ovim visinama, može dovesti do ozbiljnih problema, a neki od njih su ubrzano disanje, mučnina, nesvjestica, povraćanje i dezorijentisanost.
“Tomo i njegova grupa bi se trebali odmoriti kada dođu na 6.000 metara i onda produžiti na 6.400. Ukoliko se budu dobro osjećati, tu bi trebali prespavati, a na visinskim kampovima bi trebali provesti tri noći. Sa tog mjesta će ugledati vrh Everesta, što će i njihov moral sigurno podići i dati im dodatnu snagu. Sa ovim četverodnevnim usponom, Tomo će pokušati da pređe visinu od 7.000 metara i da dođe do trećeg baznog kampa na oko 7.300 metara, kako bi svoj organizam prilagodio toj visini”, istakao je Gafić.
Protekle dane, kada je boravio u Baznom kampu, Cvitanušić je proveo spremajući se za nastavak uspona, a u tim pripremama uspješno je sa timom odradio i prvu rotaciju – Lobuche Peak, visok 6.119 m.
“Prednost penjanja noću je što ne vidite koliko je to zastrašujuće i visoko gdje ste se zaputili. Čeone lampe osvjetljavaju nekoliko metara ispred, krećemo se polako i u tišini, svako sa svojim mislima. Sa svitanjem zore ukazuje se Lobuche vrh. Moj partner Phurba Sherpa je za mene potpuno novi nivo aplinizma koji nisam imao priliku ranije da vidim. Njegova smirenost, znanje i profesionalizam mi ulijevaju povrenje. Posljednje dvije trećine uspona je čisti led i svako malo su postavljena fiksna užad da bi se mogli koristiti žimarom (spravica za napredovanje po užetu u visinu). Naporna aktivnost, pogotovo kada ste iznad 5.500 metara. Nakon uspona i nagrade usponom na šesttisučnjak spektakularnim pogledom na vrhove Himalaja slijedi i spuštanje. Nimalo lakši dio, s tim da ovaj put koristimo spravice za spuštanje po užadima. U kamp smo stigli oko podne, odmorili dva sata, te se zaputili u Lobuche na spavanje. Preumorni”, opisao je Cvitanušić.
Ostvarenje sna Tomislava Cvitanušića da krene na vrh Mount Everesta omogućili su i sponzori, društveno – odgovorne kompanije koje su prepoznale važnost podrške hrabrim i lijepim pričama.