“Smrti nema, a ako je i ima, ona oslobađa.” (Dževad Karahasan)
Minutom šutnje sinoć je u tomislavgradskoj kinodvorani održana komemoracija u čast književniku i akademiku Dževadu Karahasanu. Okupljene je uime Općine Tomislavgrad pozdravila ravnateljica KIC-a Danijela Papić a potom se nazočnima obratio Dževadov srednjoškolski profesor Alija Đugum kazavši kako je Dževad još u mladosti bio zainteresiran za književnost, hrvatski jezik, štokavsko narječje i proučavanje pisanja Ljudevita Gaja.
Ono što se za ovoga vrsnoga pisca i pripovjedača može reći je i činjenica da je cijenio suprotstavljene stavove i mišljenja, a s pravom mu se može dati epitet homo universalis, kazao je među ostalim prof. Đugum, zahvalivši Karahasanu na svemu što je učinio za BiH i njezine narode.
Duvansjki franjevci gajili su iskreno prijateljstvo s Dževadom Karahasanom. On je svugdje i sa svima bio plemenit i velikodušan, pa i s franjevcima, što kazuje i njegovo ime prevedeno s arapskoga i perzijskoga jezika. Ponosni smo da je iz duvanjskoga kraja potekao takav pisac i intelektualac, akademski književnik i dramaturg, dodao je fra Ante i podsjetio da je iza našega i europskoga pripovjedača ostalo 30 djela koja su prevođena na 20-ak jezika. Posljednje njegovo djelo, „Uvod u lebdenje“ objavljeno je prošle godine.
Biranim riječima od Karahasana se oprostio i prijatelj Jozo Ćavar pozvavši da čitamo njegova djela jer nakon toga ne ostajemo isti.
– Dževad je bio običan, ali i svjetski i naš. Bilo ga je i milina slušati – kazo je Jozo.
Skupu se obratila i prof. Snježana Redžepagić dugogodišnja Dževadova prijateljica. Naglasila je da je Dževad ostavio sebe u svojim djela zauvijek navodeći autorove riječi: „Svaka moja knjiga je pismo napisano nekome“.
Dževad Karahasan je bio sudionik i brojnih skupova, simpozija, kandidat za Nobelovu nagradu, primio je brojna priznanja, a javno priznanje dodjelom Medaljona Općine Tomislavgrada odao mu je i rodni grad.
U ime Općine i Vlade HBŽ-a na koncu se skupu obratio predsjednik županijske Vlade Ivan Vukadin.
– Dževad Karahasan nije samo najprevođenij bh pisac, on je puno više od toga, on je “graditelj mostova, vjernik, autentični Duvnjak koji je slavio život svojim djelima”.
Prijatelji i sumještani od Karahasana su se oprostili i pisanom riječju u knjizi žalosti, a njegovi Blažujani i poslije komemoracije okupili su se kako bi još jednom podijelili uspomene na dragoga čovjeka Dževada Karahasana.
