Pripadnici Wagnera još uvijek vrbuje ljude da se bore u Ukrajini unatoč tome što ih je Vladimir Putin proglasio “izdajnicima” zbog njihove pobune, piše Newsweek.
Podsjetimo, skupina Wagnerovih plaćenika predvođena Jevgenijem Prigožinom u subotu je pokrenula ‘marš‘ na Moskvu nakon što je preuzela kontrolu nad stožerom južnog vojnog zapovjedništva Rusije. Prigožin je zahtijevao smjenu ruskog vojnog vodstva, ali je odustao od pobune nakon dogovora prema kojem je protjeran u Bjelorusiju. Na početku pobune Wagnerovi centri za regrutiranje počeli su se zatvarati u ruskim gradovima, reklamne ploče su skinute, a grupa je blokirana na ruskim internetskim društvenim mrežama i društvenoj mreži VKontakte.
Ipak, ruska državna novinska agencija Tass javlja da je regrutiranje plaćenika nastavljeno u centrima PMC-a Wagner u gradovima Tjumenj i Novosibirsk. Matt Dimmick, bivši direktor američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost za Rusiju i istočnu Europu, rekao je za Newsweek da ono što Wagner sada radi “ovisi o vrsti ograničenja kretanja koja su im nametnuta i o tome koliko im je uzica čvrsto omotana oko vrata”.
Novinar nezavisne ruske novinske kuće Sirena objavio je video na kojem se vidi kako se pokušava pridružiti Wagneru. U njemu Dmitrij Nizovcev, predstavljajući se kao potencijalni novak, tvrdi kako se želi prijaviti Wagner grupi. Rečeno mu je da pošalje svoje osobne podatke putem WhatsAppa te da će mu poslati daljnje informacije. Nakon što je obaviješten da će mu biti nadoknađeni putni troškovi, Nizovcev pita o Putinovim komentarima da su wagnerovci “ilegalci” i “skupina izdajnika”.
“Da smo izdajice, ne bismo bili u Rusiji”, glasio je odgovor.
Novinar se u videu također raspituje i o tome hoće li novaci morati ići u Bjelorusiju, gdje je Prigožin protjeran i gdje se navodno grade logori za pripadnike Wagnera. Rečeno mu je da informacije u medijima o Wagneru “mogu zavarati” te da se njihova baza nalazi u gradu Molkino u Krasnodarskoj oblasti.
Još jedno neovisno rusko glasilo, Agentsvo, izvjestilo je da su jednom od njegovih novinara ponudili intervjue s Wagnerom u Murmansku, Smolensku i Rostovu na Donu. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov potvrdio je da će Wagner nastaviti djelovati u Africi, a brojni dužnosnici i stručnjaci priznaju da će grupa nastaviti igrati ključnu ulogu u postizanju ciljeva politike Kremlja u inozemstvu.
“Neće dobivati sredstva kao prije, osim ako nije za neke vrlo specifične svrhe, pa moraju pronaći neke izvore prihoda”, rekao je Dimmick.
“Ako ih ruska vlada neće platiti, vjerojatno će morati otići negdje drugdje.”
Postoje proturječni izvještaji o Prigožinovom trenutnom boravištu. Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko, koji je navodno posredovao u dogovoru o okončanju pobune, rekao je u srijedu da je šef Wagnera stigao u Bjelorusiju. No podaci Flightradara koji su objavljeni na društvenim mrežama upućuju na to da su dva njegova mlažnjaka letjela iz Minska u St. Petersburg, gdje je lokalna novinska kuća Fontanka objavila da je netko nalik osnivaču Wagnera primijećen u Wagnerovim uredima u gradu.
Prigožinova pobuna i brojna nagađanja vezana uz nju i dalje su tema broj jedan u Rusiji. Mnogi se pitaju kako je ta operacija uopće mogla biti izvedena bez znanja najviših osoba u vojsci. Bivši britanski obavještajac Philip Ingram smatra kako je šef Wagnera vjerojatno imao pomoć ljudi iz Južnog vojnog stožera u Rostovu.
“Njegov pristup cestovnom prijevozu s integriranom protuzračnom obranom bio je dobro isplaniran i nema načina da se takva snaga koncentrira a da ljudi ne znaju”, rekao je za Newsweek.
S druge strane, glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da “nema što dodati” na pitanje o izvješću o uhićenju bivšeg glavnog zapovjednika u Ukrajini, generala Sergeja Surovikina, za kojeg se zna da je imao bliske veze s Prigožinom.
“Vrlo je vjerojatno da je general Surovikin bio nekako umiješan”, rekao je Ingram. “On neće biti posljednji koji će biti ispitan jer se Putin, preko ministra obrane Sergeja Šojgua, pokušava riješiti svih nezadovoljnika, uzimajući ovo kao priliku za širu čistku nekonformističkih vojnih zapovjednika”, zaključuje Ingram.
