U prostoru galerije NV na Širokom Brijegu otvorena je izložbe ‘Jedan dan u svibnju’ Ivane Ćavar. U predgovoru kataloga autorice, Dragane Nuić Vucković , može se pročitati:
Raniji osvrti na umjetničko stvaralaštvo akademske slikarice Ivane Ćavar bili su vezani uz njezin intimizam prisutan i u ovom ciklusu, osobito kod velikih formata. Apstraktnim slikama Ivana prepoznatljivim analitičkim pristupom prikazuje prirodu, sasvim obične dane koji na njezinim slikama postaju puno više od običnosti, jer ih ona uzdiže do prekrasnih kolorističkih senzacija.
Pastelni transparentni tonovi, ljubičasto plavo i rumeno žuto, razigrane fasete i lagane linije ispunjavaju njezine predjele – Na početku dana, u sutonu, u svjetlosti jutra, na kiši… Umjetnica tiho i nježno vizualizira svoja raspoloženja uobličujući svakodnevicu geometrijskim oblicima i bojama, i poput Cezanna pronalazi red u svojim senzacijama.
Jedan običan dan u svibnju pun je plavetnila, nježnih ljubičastih sjena, vedrine, sunčeve svjetlosti spuštene na plave obzore, i svečan je to dan u svojoj običnosti, i veličanstven u punoći svoje ljepote. Ivana na svojim platnima prenosi unutarnju strukturu prizora, njegovu bit i osjećaj koji je ispod površine vidljivoga, pa tako njezin Sion opravdava svoje biblijsko značenje duhovnoga grada.
Na slikama manjih formata oblici su čvršći, teži, kao da je njezina senzacija bila kraća, poput one kada se prozor na kratko otvori, proviri se u dvorište, pa se opet zatvori s pogledom zamagljenim od kiše. Ivanina kiša nije monotona, Ivana osjeća kišu, ona njezin vrt čini bajkovitim u srebrnkasto plavkastim maglicama, a onda i malo sunca učini od prizora čaroliju.
Čarolija je svaki dan, onaj naslikan u svibnju, i svaki budući na Ivaninim slikama biti će dan kao božanski dar za svakoga od nas, samo ga treba ushićen ljepotom proživjeti. Ona zna otkrivati skrivenu ljepotu u kapima kiše, u sjenama, u svjetlu, u nebeskom plavetnilu, jer ona Sion nosi u sebi.
Izložba ostaje otvorena do 14 srpnja.
(Jabuka TV)
