Poslije decenija ograničenog uspjeha, naučnici kažu da je došlo do prekretnice u istraživanju, jer mnogi predviđaju da će narednih pet godina biti razvijeno više vakcina. To nisu tradicionalne vakcine koje sprječavaju bolesti, već vakcine za smanjivanje tumora i sprječavanje povratka raka. Eksperimentalni tretmani se između ostalog odnose na rak dojke i pluća, a ove godine je prijavljen napredak kada je riječ o raku kože i pankreasa.
“Radimo na njihovoj djelotvornosti. Sada je potrebno da daju još bolje rezultate”, izjavio je doktor James Gulley, jedan od direktora centra u Nacionalnom institutu za rak koji razvija imunološke terapije, uključujući vakcine.
Više nego ikada, naučnici razumiju kako se rak sakriva od imunološkog sistema organizma. Vakcine protiv raka, kao i druge imunoterapije, jačaju imunološki sistem kako bi on pronalazio i uništavao ćelija raka. Neke nove koriste mRNA tehnologiju, koja je razvijena za rak, ali se najprije koristila za Covid 19 vakcine. Da bi vakcina djelovala, treba da nauči T ćelije imunološkog sistema da prepoznaju rak kao opasan, kaže doktor Nora Disis iz Instituta za vakcine protiv raka Univerziteta države Washington.
“Ako vidite aktivnu T ćeliju, skoro kao da ima noge”, rekla je ona.
“Možete da vidite kako puzi kroz krvne sudove da bi ušla u tkivo.”
Pacijenti volonteri su ključni za istraživanje.
Kathleen Jade, 50, saznala je da ima rak dojke krajem februara, samo nekoliko nedjelja prije nego što su ona i njen suprug krenuli iz Seattlea u avanturu oko svijeta. Umjesto da plove svojim brodom, ona je sjedila na bolničkom krevetu čekajući svoju treću dozu eksperimentalne vakcine. Ona je uzela vakcinu da vidi da li će joj se tumor smanjiti prije operacije.
“Čak i da je ta šansa mala, osjećala sam da vrijedi pokušati“, rekla je Jade, koja takođe dobija standardni tretman.
Napredak u liječenju vakcinom je izazov. Prva – Provenge – odobrena je u Sjedinjenim Državama 2010. godine za liječenje raka prostate koji se proširio. Zahtijeva obradu ćelija imuno sistema pacijenta u laboratoriji i vraćanje kroz infuziju. Postoje i vakcine protiv ranog raka bešike i melanoma kasnog stadijuma. Ranija istraživanja o vakcini protiv raka nisu bila uspješna jer je rak nadmudrio i nadživio slabe imunološke sisteme pacijenata, kaže Olja Finn, istraživačica vakcina na Medicinskoj školi Univerziteta u Pittsburghu.
“Svi ti neuspješni testovi su nam omogućili da naučimo mnogo toga”, istakla je Finn.
Kao rezultat toga, ona je sada fokusirana na pacijente sa ranijim fazama bolesti, jer eksperimentalne vakcine nisu pomogle kod pacijenata sa poodmaklim fazama. Njena grupa planira proučavanje vakcine kod žena sa niskim rizikom, neinvazivnim rakom dojke koji se zove daktal karcinoma. U budućnosti bi mogle da budu razvijene i neke vakcine koje sprječavaju rak. Decenijama stare vakcine protiv hepatitisa B sprečavaju rak jetre, a vakcina HPV, koja je predstavljena 2006. godine, sprječava rak grlića materice.
U Philadelphiji, doktor Susan Domchek, direktorica Basser Centra Univerziteta Penn, regrutovala je 28 zdravih ljudi sa BRCA mutacijama za testiranje vakcine. Te mutacije povećavaju rizik od raka dojke i jajnika. Ideja je da se unište veoma rane, abnormalne ćelije, prije nego što izazovu probleme. Uporedila je to sa periodičnim vađenjem korova u bašti ili brisanjem table za pisanje.
Drugi razvijaju vakcine za prevenciju raka kod ljudi sa predkanceroznim plućnim čvorovima i drugim nasljednim bolestima koje povećavaju rizik od raka.
“Vakcine su vjerovatno sljedeća velika stvar u pokušajima da se smanji smrtnost od raka”, kaže doktor Steve Lipkin, genetičar u Weill Cornellu u New Yorku, koji vodi jednu od studija koje finansira Nacionalni institut za rak.
“Mi posvećujemo svoje živote tome”.
Kod ljudi sa nasljednim Lynchovim sindromom postoji rizik od 60 do 80 odsto da razviju rak. Regrutovanje za testiranje vakcina protiv raka je bilo izuzetno lako, kaže Eduardo Vilar-Sanchez, iz Anderson Centra za rak u Houstonu, koji prevodi dvije vladine studije o vakcinama u vezi sa Lynch sindromom.
“Pacijenti prihvataju to na iznenađujući i pozitivan način”, rekao je on.
Farmaceutske kuće “Moderna” i “Merck” zajednički razvijaju mRNA vakcinu za pacijente sa melanomom, a velika studija počinje ove godine. Vakcine su prilagođene svakom pojedinačnom pacijentu, na osnovu brojnih mutacija u njihovom tkivu raka. Vakcina personalizovana na ovaj način može da obuči imuni sistem da ubija ćelije raka.
Ali takve vakcine će biti skupe.
“U osnovi, morate da napravite svaku vakcinu od početka. Da to nije personalizovano, vakcina bi vjerovatno mogla da bude napravljena jeftino, baš kao i vakcina protiv Covida “, kaže doktor Patrick Ott iz Dana-Farber Cancer Instituta u Bostonu.
Vakcine koje se razvijaju na Univerzitetu države Washington su dizajnirane da rade za mnoge pacijente, a ne samo za jednog. U toku su testovi za rani i rak dojke u podmakloj fazi, rak pluća i jajnika. Već sljedeće godine bi moglo da bude određenih rezultata. Todd Pieper (56), iz okoline Seatllea, učestvuje u testiranju vakcine za smanjenje tumora pluća. Njemu se rak se proširio do mozga, ali se nada da će doživjeti da vidi svoju kćerku kako završava medicinsku školu sljedeće godine.
“Nemam šta da izgubim, a mogu sve da dobijem, ili za sebe, ili za druge ljude”, rekao je Pieper o svojoj odluci da bude dobrovoljac.
Jedna od prvih koja je primila vakcinu protiv raka jajnika u studiji bezbjednosti prije 11 godina bila je Jamie Crase sa obližnjeg ostrva Mercer. Nakon što joj je uspostavljena dijagnoza raka jajnika kada je imala 34 godine, Crase je mislila da će umrijeti mlada i napravila je testament koji je ostavio omiljenu ogrlicu njenoj najboljoj prijateljici. Sada, sa 50 godina, nema znakova raka i još nosi ogrlicu.
Nije sigurna da li je vakcina pomogla, ali kaže: “Ja sam i dalje ovdje”.
(Glas Amerike)