Rusija je ove sedmice ponovo pojačala pritisak na ukrajinski izvoz žitarica, što je dovelo do porasta cijena pšenice, prijeteći da će pogoršati globalnu glad dok nastoji blokirati jednu od najvećih žitnica na svijetu, piše Foreign Policy.
Nakon što se prošli ponedjeljak Rusija povuka iz sporazuma o žitu koji je dogovoren posredstvom UN-a i koji je omogućavao brodovima koji prevoze žito iz ukrajinskih luka da stignu do svjetskih tržišta, rusko ministarstvo odbrane je u srijedu objavilo da će se svaki brod na putu za ukrajinske luke smatrati potencijalnim prevoznikom vojnog tereta – i mogao bi biti podvrgnut napadu što bi predstavljalo značajnu eskalaciju sukoba i izazov za uporna američka nastojanja da osigura slobodu kretanja širom svijeta.
Prijetnja je došla nakon što se ukrajinski lučki grad Odesa našao pod noćnom paljbom, već četiri dana zaredom, ruskih raketnih udara koji su mogli pogoditi skladišta sa žitaricama i pristaništa, što je navelo najviše američke zvaničnike da podignu uzbunu zbog moguće nestašice hrane. U petak su ukrajinski zvaničnici rekli da je najnoviji udar Moskve uništio 100 tona graška i 20 tona ječma. Bijela kuća je također upozorila da su američke obavještajne službe ukazivale na to da je Rusija postavila morske mine na prilazu ukrajinskim lukama, s namjerom da okrivi Kijev kao dio operacije „pod lažnom zastavom“.
„Ovo je još jedan preokret od strane [ruskog predsjednika Vladimira] Putina da proširi rat, da tako kažemo, i da uključi pomorski predio“, kazao je Sebastian Bruns, stručnjak za pomorsku strategiju i sigurnost na Institutu za sigurnosnu politiku na Univerzitetu Kiel.
„On traži druge načine da zastraši Zapad.“
Crno more okružuje šest država
Ruske prijetnje predstavljaju veliki test za sposobnost međunarodne zajednice da zaštiti brodski prevoz u tom području i slobodu plovidbe, kamen temeljac pomorskog prava koji omogućava brodovima da nesmetano plove kroz međunarodne vode. Dok je Rusija vodila rat protiv Ukrajine više od godinu dana, napad na jedan komercijalni brod mogao bi jednim potezom zahvatiti nekoliko zemalja, s obzirom na globaliziranu prirodu brodskog prevoza.
„Ako neko napadne te civilne brodove, to će značiti povratak na Prvi svjetski rat i potapanje Luzitanije“, rekao je penzionisani admiral James Foggo, koji je služio kao komandant američkih pomorskih snaga u Evropi i Africi, misleći na britanski putnički brod koji je potopila njemačka podmornica 1915. godine.
„Klizav je to teren koji vodi ka ozbiljnijem sukobu.“
Američka mornarica rutinski provodi operacije slobode plovidbe širom svijeta kako bi sačuvala pravo na pristup međunarodnim vodama. U ponedjeljak je američki ministar odbrane Lloyd Austin poslao američke borbene avione i razarač sa vođenim projektilima USS Thomas Hudner na Bliski istok kao odgovor na nedavne pokušaje Irana da zaplijeni trgovačke brodove u regiji. Ali, u Crnom moru, gdje se Rusija i zapadne sile stoljećima bore za utjecaj, Washington i njegovi saveznici iz NATO-a ograničeni su geografijom, geopolitikom i papirologijom.
Crno more, koje je nešto veće od savezne američke države Kalifornije, okružuje šest država. Polovina njih — Rumunija, Turska i Bugarska — su članice NATO-a. Uski ulaz u more, Bosfor, kontroliše Turska prema sporazumu iz 1936. poznatom kao Konvencija iz Montreuxa. U prvim danima ruske invazije, Ankara se pozvala na ovu konvenciju kako bi zatvorila strateško usko grlo za ratne brodove, potkopavajući sposobnost Rusije da ojača svoju crnomorsku flotu. Washington je povukao svoje ratne brodove iz regije neposredno prije invazije jer je nastojao izbjeći direktnu konfrontaciju s Rusijom.
„Da je ovo Južno kinesko more, vodili bismo operacije slobode plovidbe“, kazao je Kurt Volker, koji je bio američki ambasador u NATO-u za vrijeme administracije Georgea W. Busha.
„Zbog nespremnosti da se suprotstavimo Rusiji, odustajemo od ovog principa, kojeg smo se inače držali.“
Tri zemlje članice NATO-a na obalama Crnog mora
U ponedjeljak je glasnogovornik američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby rekao da se ne razmatraju planovi za osiguravanje pratnje komercijalnog broda u tom području nakon povlačenja Rusije iz sporazuma o žitu. Krajem 1980-ih, mornarica je pratila kuvajtske naftne tankere pod promijenjenom zastavom do izlaska iz opasnosti u Zaljevu tokom završnih faza iransko-iračkog rata, perioda poznatog kao „rat tankera“.
„SAD i njihovi saveznici prikupili su značajne resurse za podršku slobodnom protoku međunarodnog tereta [tokom rata tankera]“, rekao je Bruns.
„To je pomoglo američkoj mornarici i SAD-u općenito da igra značajnu ulogu čuvara pomorskog sistema.”
Sa tri zemlje članice NATO-a na obalama Crnog mora, Alijansa bi mogla ponoviti sličnu operaciju, rekao je penzionisani admiral James Stavridis, koji je učestvovao u misiji poznatoj kao operacija Earnest Will.
„NATO i SAD bi mogli da isprate pošiljke žitarica na moru, što je nešto što zaista mogu izvesti sa tri glavne NATO zemlje u Crnom moru“, rekao je on u e-mailu.
„Uz dobro izrečena upozorenja ruskoj crnomorskoj floti, NATO bi trebao uzvratiti vatru ako ruski ratni brod napadne brod za žito, koji je u suštini humanitarni brod koji djeluje u međunarodnim vodama.“
Nakon što je pokrenula potpunu invaziju na Ukrajinu 2022. godine, Rusija je iskoristila ovo more da blokira ukrajinski izvoz hrane, čime je zadala težak udarac poljoprivrednoj industriji i izvršila još jednu tačku pritiska na Kijev izvan bojnog polja. Ukrajina je, što se nje tiče, obećala da će nastaviti s isporukom žitarica umjesto crnomorskog sporazuma o žitu i upozorila je u četvrtak da se bilo koji brodovi koji putuju u luke u Rusiji ili dijelove Ukrajine pod okupacijom također mogu smatrati vojnim ciljevima, direktno ponavljajući jezik Moskve u svom odgovoru. Prije raspada krhkog sporazuma, turska mornarica se, navodno, također obavezala da će pomoći u osiguravanju ukrajinskog izvoza, iako je njeno daljnje učešće i dalje nejasno.
„Ruska Federacija je još jednom brutalno prekršila univerzalno pravo na slobodnu plovidbu za cijeli svijet i namjerno podriva sigurnost hrane“, navodi se u saopćenju ukrajinskog ministarstva odbrane.
„Kremlj je Crno more pretvorio u zonu opasnosti.“
Ako Rusija počne napadati brodove koji prevoze ukrajinsko žito, to bi moglo označiti oštru eskalaciju sukoba. Prema zakonu o pomorskom ratovanju, Moskva ima pravo posjećivati i pretraživati trgovačke brodove – ali ne i odmah ih ciljati, rekao je James Kraska, profesor međunarodnog pomorskog prava na američkom Pomorskom ratnom koledžu.
„Postoje osnovni humanitarni principi koji se primjenjuju i ne možete ući u kontakt s njima ili ih tretirati kao metu“, kazao je on.
„Oni su i dalje civilni objekti.“
Strah od napada
Ali čak i ako Moskva odmah ne reaguje u skladu sa svojim prijetnjama, samo strah od napada ili prisustvo embarga izaziva dovoljno neizvjesnosti da uplaši osiguravajuće kompanije i međunarodna tržišta žitarica. Cijene pšenice su dvostruko porasle otkako je Rusija napustila sporazum, a pomorski osiguravači su nervozni. Cijene bi bile veće da nije bilo velikih usjeva u velikim zemljama proizvođačima pšenice, što je ublažilo udar blokade. Ali to je sve dio ruskog plana da napreduje izvan bojnog polja, na kojem to ne može.
„To samo povećava troškove i rizik pomorskog transporta robe sa Ukrajinom kroz crnomorske luke“, kazao je Christopher Barrett, poljoprivredni ekonomista sa Univerziteta Cornell.
„To je vjerovatno cilj Rusije: pokušava izolovati Ukrajinu i nanijeti joj bol, a to znači i nanošenje bola ukrajinskim trgovinskim partnerima.“
„Ovo je samo još jedan način da se povrijedi neprijatelj u ratu“, dodao je Barrett.
„Najveću cijenu ruske akcije snosit će Ukrajina, vlada i njeni farmeri i njeni trgovci žitom, jer se svijet već prilagodio nepredvidivosti crnomorskog izvoza.“