Uvođenjem sankcija, Sjedinjene Američke Države označile su Željku Cvijanović, Radovana Viškovića, Nenada Stevandića i Miloša Bukejlovića odgovornim za napad na Dejtonski sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine. Važna poruka. Potvrda Amerike da ostaje saveznik cjelovite multietničke Bosne i Hercegovine i jasno upozorenje predvodnicima vodeće politike u Republici Srpskoj da se zaustave. No, raniji primjeri pokazuju da su sankcije bila kratkog dometa.
Američka crna lista je proširena za četiri imena – i razloga najmanje toliko. Među njima, otpor Ustavu, razgradnja države, neprimjenjivanje odluka visokog predstavnika. Sve kroz entitetski parlament gdje su vođene žustre rasprave o Ustavnom sudu BiH, upućivane prijetnje i diktirani ultimatumi. I na koncu, sve ozvaničeno Zakonom. Pa, stoga, poznat alat. Sankcijama protiv odgovornih. Iako su navedena djela teška, kazna je, čini se, blaga. Podrazumijeva tek zabranu ulaska u SAD i blokadu finansijskih sredstava.
„Dobro je vidjeti da ima u Sjedinjenim Državama, u State Departmentu, i ljudi koji žele da zaštite poredak koji su Sjedinjene Države uz dosta muke izgradile jer vidjeli smo da su podržavali istovremeno Christiana Schmidta, koji je rušio taj poredak. Očigledno je da se radi o borbi političkih snaga unutar samog State Departmenta – jedni to vidi ovako, drugi onako“, kaže za FTV Zlatko Hadžidedić, profesor međunarodnih odnosa.
Akademik Slavo Kukić nije siguran da će ove sankcije same za sebe imati neki specijalni učinak – na to, podsjeća, upozorava iskustvo sa sankcijama nekim drugim političarima, i u Republici Srpskoj i u Federaciji.
Brojni primjeri godinama pozicioniranih na crnim listama pokazuju da posljedice nisu toliko značajne. Željka Cvijanović upisana je na crnu listu Velike Britanije još prošle godine. Tada je bila entitetska predsjednica u RS-u. Promijenila je poziciju, ne i politiku. Sankcije je nisu zaustavile, no upućeni tvrde da djeluju polako, ali sigurno do učinka.
„Ljudi na Balkanu potcjenjuju američke sankcije – čak ih ismijavaju, što je apsolutno neprihvatljivo. Sjedinjene Države, zapravo, uz pomoć saveznika u Evropi, zavrću dotok novca u RS već mjesecima. Dodik i Cvijanović ne mogu dobiti kredit nigdje“, tvrdi Ivica Puljić, reporter Al Jazeere Balkans.
A, iza zavjese, velike odluke. One u kojima nema RS-a. Kada se dogovaraju projekti i dijeli novac, zbog sankcija, zvaničnih i nezvaničnih, RS ništa ne dobija. Podsjećamo, u posljednjem paketu finansijske pomoći, Evropska unija izdvojila je 303 miliona maraka samo za Federaciju. Tihe evropske sankcije već nanose veliku štetu, a do zvaničnih RS spašavaju prijateljske države.
„Evropska unija je mnogo puta dokazala da ona želi ovakav razvoj događaja na Balkanu i da joj nimalo ne smeta to da se secesionističke snage jačaju“, navodi Hadžidedić
Izostanak konsenzusa u Evropskoj uniji ne sprečava članice da se opredijele za pojedinačne sankcije. Njemačka je već obustavila projekte u ovom entitetu.
„Kad vam, međutim, uvedu sankcije Njemačka, Švedska, Nizozemska, Španija, Francuska, Austrija – ne treba vam taj zajednički nastup i neće Dodika i njemu slične specijalno spasiti niti Viktor Orban niti njemu slični“, dodaje Kukić.
Sankcije – nove, stare i najavljene – u RS-u su, barem prividno, ignorisane. Crne liste nisu zaustavile vodeću politiku ovog entiteta, ali na duge staze ostavljaju posljedice. Sa sankcioniranim liderima, RS postaje nepoželjan partner i za strane investitore nesigurno tlo za nove projekte. Tako zbog odgovornosti pojedinaca, ceh plaćaju svi, a najviše građani.