Pravovremena reakcija sistema koja bi ovakvog čovjeka sklonila sa ulica očito je izostala. Zakazali su i administratori društvenih mreža koji su dozvolili emitovanje takvih brutalnih snimaka, a posebno ljudskost, jer je nemali broj onih koji su podržali ovaj krvavi pir.
Nermin Sulejmanović, nakon što je brutalno pretukao svoju nevenčanu suprugu, u 9:30 ispalio joj je i metak u čelo. Hladnokrvno, baš kao što je hladnokrvno i prenosio ubistvo putem društvene mreže Instagram. Do njegovog sljedećeg javljanja proteklo je nekih 4 sata. Za to vrijeme ubio je još troje ljudi. Njegovo javljanje bilo je dok je policija Tuzlanskog kantona uveliko tragala za njim. Kako je moguće da se satima u malom mjestu sije strah i smrt, a da je odgovornima za istragu bilo toliko vremena potrebno da osumnjičenog i lociraju. Koliko je vremena potrebno da se od momenta dostavljanja mobilnog broja osumnjičenog u izvršenju nekog krivičnog dijela službama koje u svojoj ingerenciji mogu doći do lokacije, osumnjičeni i locira?
„Od primanja informacije do sjedanja za sistem potrebno je pet minuta da se locira gdje je zadnji put bio“ odgovora FUP-ov istražitelj Saša Petrović.
Pet minuta je potrebno, po riječima stručnjaka, da se do lokacije dođe. Neizostavno je pitanje kako je moguće da je snimak ubistva satima bio dostupan na instagramskom profilu Nermina Sulejmanovića. Federalna uprava policije prima zahtjev od Tužilaštva TK-a tek nakon nekoliko sati da snimak ukloni.
„Federalna uprava policije radila je samo ovaj dio uklanjanja snimka, po usmenom zahtjevu Tužilaštva TK-a. Poziv od Tužilaštva dobili smo u 12:27 – za nekih 20 minuta kompanija Meta je uklonila snimak“, ističe Petrović
Sad kad nam tek ništa nije jasno – jedno jeste. Da je Nermin Sulejmanović od ranije poznat policiji zbog činjenja drugih krivičnih dijela, a poznat je i po porodičnom nasilju. Okidač za ovaj nadmonstruozni čin jeste prijava njegove nevenčane supruge zbog fizičkog nasilja – ili samo zbog nekoliko šamara, kako je u svom drugom javljanju rekao. Kakva je poruka poslata ženama koje u ovom momentu su žrtve onih koji smatraju da su one njihovo vlasništvo?
„Moramo djelovati energičnije, promptno i da pokušamo – na ovakav način sigurno ne šaljemo dobru sliku potencijalnim žrtvama. Nažalost, ja se vrlo često frustriram kada čujem – sve imate na raspolaganju. Međutim, nema se sve na raspolaganju. Na raspolaganju bi bilo u ovom slučaju da se djelovalo to dosta prije, da se vrši kontrola postupanja policijskih uprava, kako postupaju po prijavi“, upozorava za FTV Nedžad Korajlić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije.
I nema te emocije koja danas neće preplaviti zdravog čovjeka. Ko je još odgovoran u lancu onih koji su dužni i odgovorni da građane i građanke zaštite?
„Čovjek samo može da zanijemi. Licno bih, da mogu, svakog izvodio na prijeki sud ko digne ruku na ženu ili dijete. Takvi više ne treba da ugledaju svjetlost dana nikada. Nažalost, ovakve stvari su sve češće u svijetu, regionu i kod nas. Velika je odgovornost na centrima za socijalni rad, policiji – da na vrijeme zaštite žrtve. Žene ne treba da trpe i tolerišu nijedan povišen ton. Ovdje imamo problema i sa tim da naše društvo ne obraća pažnju na mentalno zdravlje građana. Još jednom želim da izjavim saučešće svim porodicama nastradalih“, kazao je ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić (DNS).
Je li bilo propusta policije Tuzlanskog kantona kao i postupajućeg tužioca? Hoće li – i kada smogne snage da prijavi nasilje – žrtva na kraju propuste institucija platiti svojim životom? Hoće li i ko – zbog ako ne odbrane profesionalne časti i ugleda, onda bar zbog savjesti – dati ostavku? Hoćemo li u ovom dnu konačno dodirnuti tlo? Ako ne, danas ima i više nego dovoljno razloga da razumijemo da nema riječi koja ovaj užas može da opiše.