Brojni građani, rodbina, prijatelji i zvaničnici Sarajeva i Bosne i Hercegovine polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem Fatihe prisjetili su se Sarajlija koji su ubijeni na današnji dan 1995. godine kod ulaza u Gradsku tržnicu na Markalama. Prisutni su se prisjetili zločina na Markalama u kojem je tada ubijeno 43 Sarajlija, dok ih je 84 lakše i teže ranjeno.
Minobacačka granata ispaljena iz pravca Trebevića, eksplodirala je kod sjevernog ulaza u sarajevsku Gradsku tržnicu. Time su srpske vojne, policijske i paravojne formacije na današnji dan prije 28 godina počinile još jedan u nizuzločina u ratu vođenom u Bosni i Hercegovini od 1992. do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995. godine.
Danas je ovim povodom položeno cvijeće i pročitana su imena smrtno stradalih Sarajlija.
Rođaci Jasmine Hodžić koja je poginula u masakru na Markalama, kazali su da je ta djevojka tada imala 32 godine i da je planirala udaju upravo tih dana.
“Ona je radila, javljala nam se. Slali smo joj šta joj treba. Dva dana prije toga dobili smo od nje pismo da treba da se udaje i da treba da kupuje neke stvari. Mi smo joj poslali. Otišla je u grad da kupi nešto za vjenčanje i to se dogodilo. Roditelji su samo nju imali, to je velika tragedija. I sada su u njenoj sobi neke njene stvari. Teško je govoriti o tome“, rekli su Jasminini rođaci Zahid i Hasreta Hodžić.
Civilna žrtva rata Šefika Skorupan izjavila je da je vrlo važno da mlade generacije znaju šta se dešavalo tokom opsade Sarajeva i rata u BiH.
“Trebamo svaki dan podsjećati omladinu na ovo da se nikada i nikome više ne ponovi. Stradanje na Markalama je velika tuga. Mnogih više nema među nama i nisu dočekali pravdu. Ovo je sramno od svijeta“, kazala je Skorupan.
Također se prisjetila dešavanja tog kobnog dana, kada su u tadašnju Vojnu bolnicu dovezene žrtve.
“Tog dana sam bila na fizijatriji i tada je toliko auta dovlačilo ranjene osobe. Vidjela sam kroz prozor djevojku, samo trup je ostao. To je bila strahota vidjeti, a kamoli doživjeti“, rekla je Skorupan.
Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Elvedin Okerić u obraćanju je istakao da su građani glavnog bh. grada tokom opsade stalno bili meta napada.
“Ovo nije bilo prvi put da su građani Sarajeva, nastojeći samo da prežive, bili ubijani i to nije bilo slučajno. To smo vidjeli i u redovima za vodu, za hljeb“, rekao je Okerić te dodao:
“Bez obzira na prošlost, naša budućnost se mora graditi na ravnopravnosti svih naroda i građana. Moramo istrajavati na idejama na kojima Bosna i Hercegovina može i mora opstati, a to su ideje suživota, međusobnog uvažavanja i tolerancije. Ali, da bi to bilo tako pravda mora biti zadovoljena i počinioci tih strašnih zločina moraju biti kažnjeni.“
U zločinu koji se dogodio na sjevernom ulazu u sarajevsku Gradsku tržnicu 28. augusta 1995. godine, pred sam kraj rata u BiH, smrtno su stradali: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.
Na Markale je godinu i po ranije, 5. februara 1994. godine također pala granata sa srpskih položaja oko tada opkoljenog Sarajeva i usmrtila 68, a ranila 144 osobe.