Zbog nedovoljnog interesa učenika, nakon 77 godina postojanja, Mješovita srednja rudarska škola u Tuzli će, nakon što u ovoj školskoj godini isprati svoju posljednju generaciju, pravno prestati da postoji. Odluka je to Vlade Tuzlanskog kantona, koju još treba da potvrdi Kantonalna skupština.
Ove školske godine interes za upis u Mješovitu srednju rudarsku školu u Tuzli, koja nudi šest različitih zvanja, pokazala su samo četiri učenika. To je po važećim prosvjetno-pedagoškim standardima bilo nedovoljno za organiziranje nastave, pa nije bilo upisa u prve razrede. I tako je već drugu godinu zaredom.
Elvedin Pirić, jedan od učenika, po svemu sudeći, posljednje generacije u ovoj školi, kaže da ne razumije zašto je tako jer on svojevremeno nije imao dilemu koju školu će pohađati.
„Zanimala me škola, smjer, zanimalo me šta rade. Nadam se da ću brzo dobiti posao u ovom smjeru, jer je ovaj posao tražen, a mnogo ljudi ne ide za njega“, govori nam on.
Škola je posljednjih godina, kako bi njeni svršenici bili što konkurentniji na tržištu rada, nudila i školovanje za zanimanja koja se odnose na naftnu industriju i druge oblasti, no interes i je i dalje opadao.
„Trenutno imamo devet učenika, to je treći razred koji završava – rukovalac rudarske mehanizacije. To je trogodišnje zanimanje i kad oni završe, u Rudarskoj školi neće ostati ni jedan učenik i to je žalosno. Tuzla je rudarski grad, ali interesovanje je izostalo“, ističe Edisa Muratović, v. d. direktora Mješovite srednje rudarske škole Tuzla.
Posljedica nedostatka interesa učenika je i kontinuirani tehnološki višak nastavnog kadra. Tako ove školske godine uposlena su samo dva profesora, koji su gotovo čitav radni vijek tu proveli.
„Svi ćemo biti raspoređeni po bibliotekama, to nije problem, ali se gasi jedna struka. Tužan je to osjećaj“, govori nam Begzada Ćosić, profesorica u Mješovitoj srednjoj rudarskoj školi Tuzla.
U resornom kantonalnom ministarstvu od iduće školske godine planiraju rješenje koje bi se uklopilo u propise i standarde.
„Planiramo zadržati sva zvanja koja sad proizlaze iz Rudarske škole u okviru Građevinske škole. Kao ministarstvo smo ovoj školi pružali podršku, određena zanimanja iz ove škole su stavljena na listu deficitarnih zanimanja koja podrazumijevaju stipendije“, ističe Ahmed Omerović, kantonalni ministar obrazovanja i nauke (SDA).
No, očito je da stipendije nisu bile niti će biti dovoljan motiv jer su razlozi mnogo dublji, tvrde oni koji već žive od rudarskog kruha.
„Ukupna atmosfera koju su kreirali energetski lobiji u FBiH je dovela do toga da djeca više ne upisuju rudarsku školu i pored toga što što Tuzla ima toliko rudnika uglja, soli, kamenoloma, te firme vape za tim kadrovima“, poručuje Senad Sejdić, predsjednik Sindikata Rudnika Mramor.
A neće ih biti ako se ne bude više vrednovala i poštovala rudarska struka te vodila ispravna energetska politika, kao i zaštitila domaća proizvodnja, zaključuje Sejdić.