Legendarni trener Arsene Wenger kao prvi čovjek svjetskog razvoja nogometa dao je indirektno smjernice Nogometnom savezu Bosne i Hercegovine kako podići kvalitet i rezultate naše reprezentacije.
Wenger u 73. godini više nije direktno naogometnom terenu, ali je možda uključeniji u budućnost ovog sporta više nego ikada. Njegove metode decenijama su inspirisale trenere diljem svijeta, a već četiri godine na funkciji je FIFA direktora globalnog razvoja nogometa.
“Profesor” je nedavno govorio za britanski Independent, te objašnjavao zaključke dubokih nogometnih analiza. U nekoliko navrata dohvatio se malih, a vrlo uspješnih nogometnih zemalja kao što su Hrvatska i Urugvaj, a koje se po dvije stvari mogu usporediti sa Bosnom i Hercegovinom
- brojem stanovnika iz kojeg se stvara igrački kada
- nogometnim talentom i predanosti nogometu kao sportu broj 1. u državi
Wenger smatra da države koje imaju talenat na malom uzorku imaju veće šanse da naprave velike rezultate nego države na velikom uzorku – tajna je u spajanju najboljih sa najboljima da što više igraju jedni protiv drugih.
– Ono što smo otkrili i što objašnjava zemlje poput Hrvatske i Urugvaja, koje su male države s tri milijuna ljudi, jest da je broj dobrih igrača na malom uzorku, važniji od broja dobrih igrača na velikom uzorku – rekao je Wenger, objašnjavajući kako je mali broj stanovnika zapravo prednost.
– Prije 40 godina napravio sam studiju za Nizozemsku i shvatio sam zašto želim spojiti najbolje s najboljima. Budući da igraju jedni protiv drugih, stimuliraju jedni druge. To objašnjava zemlje poput Nizozemske, Hrvatske, Urugvaja – komentirao je francuski stručnjak.
– Hrvatska je bila ušla među najbolje četiri reprezentacije na posljednja dva Svjetska prvenstva, to znači da uspjeh nije rezerviran samo na velike zemlje. Uspjeh je usmjeren na kvalitetu obrazovanja i organizacije. Ipak, naprimjer jedna Hrvatska danas ne može konkurisati sa svojim klubovima na vrhunskoj razini, jer igrači rano odlaze. Zatim se vraćaju u reprezentaciju, ali su tu nagrađeni za kvalitetu svog rada – zaključuje Wenger.
Dakle – kvalitet obrazovanja i organizacija. Sve ono što Nogometni savez BiH objektivno ne čini.
Umjesto mijenjanja po tri selektora za devet mjeseci, te zapošljavanja desetina i desetina nepotrebnog kadra, upitno kompetentnih savjetnika, putovanja premium letovima, i ko zna kakvim sve troškovima, finansije bi, dakle, bilo mudro usmjeriti u angažovanje stručnih kadrova koji će nam reći šta i kako bi trebalo raditi za bolje sutra bh. nogometa. Jer na kraju krajeva svaka takva uložena marka vratiće se deset puta više nazad.
Ako možda takve stručnjake nemamo u BiH, imamo ih u najbližem susjedstvu – Hrvatskoj. Dok ih još ima i u Hrvatskoj, jer nogometni eksperti kao što je Romeo Jozak i slični odavno su angažovani od najambicioznijih i najbogatijih država poput Saudijske Arabije.
A da je situacija sa nedostatkom kvalitetno educiranih trenera alarmantna, najbolje, uz loše rezutlate reprezentacije, govori podatak da Željezničar i Sarajevo kao dva najveća kluba već godinama, nisu proizveli europski konkurentnog igrača. Ili da pojednostavimo – igrača kalibra za reprezentaciju.
Naravno, glavno pitanje je želimo li napredak ili želimo raspad sistema.
(Reprezentacija.ba)