Aktueliziranje načina zaštite žrtava nasilja u porodici, nakon stravičnog ubistva u Gradačcu, još jednom je potvrdilo da se ovoj zemlji u svim oblastima, pa i socijalnoj zaštiti, najčešće, umjesto prevencijom i uzrocima, bavimo posljedicama. Poseban problem su podijeljene nadležnosti u socijalnoj zaštiti, različita zakonska rješenja po kantonima, nedostatak stučnog osoblja u centrima za socijalni rad, tvrde socijalni radnici sa višedecenijskim iskustvom.
Općina Jajce, zahvaljujući finansijskoj podršci Ambasade Njemačke te lokalne zajednice, prije desetak godina prva je u Srednjobosanskom kantonu osigurala stan za smještaj žrtava porodičnog nasilja i trgovine ljudima. Stan za žrtve ima i općina Vitez, ali je sve to nedostatno.
„Gdje su tu porodična savjetovališta? U centrima za socijalni rad nemate psihologa, pedagoga, nemate socijalnih radnika“, govori Indira Mehić-Čejvan, direktorica Centra za socijalni rad Jajce.
Jer, kaže, u zemlji koja je potpisala i obavezala se na provedbu svih međnarodnih konvencija, ne postoji infrastruktura za njihovo provođenje, pa se onda, umjesto otklanjanja uzroka, najčešće bavimo posljedicama. Uz smještaj u stanove, koriste se i usluge sigurne kuće u Zenici.
„Posljedice su, kad govorimo sa ekonomskog osnova, puno skuplje nego da ulažemo u jačanje porodičnih odnosa“, dodaje Mehić-Čejvan.
Glasnogovornik Uprave policije MUP-a SBK-a Hasan Hodžić navodi kako su policijski službenici u SBK-u u prvih šest mjeseci ove godine evidentirali 56 krivičnih djela nasilja u porodici – to predstavlja povećanje za pet djela u odnosu na isti period prethodne godine.
„Ono što je najbitnije reći da ni jedna osoba koja treba tu neku vrstu oblika pomoći nije ostala na cesti – svaka osoba smještena prikladno, Ministarstvo finansijski sve pokriva te troškove“, ističe ministar zdravstva i socijalne politike SBK-a Anto Matić (HDZ BiH).
Fatima Čajlaković socijalna je pedagoginja u zeničkoj Medici: „U 2023. godini u sigurnu kuću Medica sa područja SBK-a bilo je zbrinuto osam osoba. Bilo je i djece koja su žrtve nasilja roditelja iz imućnih porodica“. Za razliku od ostalih kantona, Srednjobosanski još nema besplatnu pravnu pomoć za žrtve, koje ni u zakonu nisu prepoznate kao socijalna kategorija.
