Stranka demokratske akcije jučer je objavila da će dosadašnji predsjednik stranke Bakir Izetbegović biti jedini kandidat na predstojećem kongresu i da je kandidatura Šemsudina Mehmedovića odbijena.
Podsjetimo, u srijedu Mehmedović saopćio da je u skladu sa Statutom stranke zvanično podnio kandidaturu za predsjednika SDA, da bi već sutradan Izborna komisija SDA odbacila Mehmedovićevu kandidaturu te potvrdila samo Izetbegovićevu. U pojašnjenju odluke navedeno je da je Mehmedović imao samo osam općinskih kandidatura dok je za ovjeru potrebna podrška najmanje tri kantonalne/regionalne organizacije ili 15 općinskih/gradskih organizacija.
Nakon toga Mehmedović je reagovao prilično oštro iznoseći tvrdnju da je prikupio dovoljan broj kandidatura u skladu sa Statuom stranke.
“Moje sprečavanje kandidovanja za poziciju predsjednika SDA pokazuje nedostatak hrabrosti predsjednika SDA, njegov nedemokratski i autokratski način upravljanja političkom partijom i nedostatak hrabrosti rukovodstva SDA da dozvole pluralizam i mogućnost kandidovanja većeg broja kandidata za poziciju predsjednika SDA”, poručio je Mehmedović.
Mehmedović je također kazao kako je ovakav razvoj situacije najavio “neprikosnoveni Bakir Izetbegoić prije 7 dana, što pokazuje da on zna šta će se desiti u budućnosti, a to je znak stanja u SDA”.
Izetbegović je sa druge strane imao nadmoćnu podršku čak 95 općinskih/gradskih organizacija od 112 pristiglih, svih devet kantonalnih i svih šest regionalnih organizacija, te organizacija SDA Brčko Distrikta.
Čemu “diktatura” kad pobjeda nije upitna ?
Ovako dominantna podrška nižih organizacionih jedinica unutar SDA, bez obzira da li je izborena pritscima ili ne, ukazuje da bi Izetbegović bio bez problema izabran i u slučaju da ima protivkandidata na izborima, ali postavlja se pitanje koliko je politički mudro odbiti Mehmedovićevu kandidaturu.
Postojanje dva kandidata u utrci za predsjednika bi pokazalo demokratsku širinu stranke, ali i Bakir Izetbegović bi pokazao da nije stranački autokrata nego da ima hrabrost da se suoči sa Mehmedovićem. Osim toga, odbijanje kandidature Mehmedovića na ovaj način otvara mogućnost da Mehmedović prestane biti “opozicija unutar stranke” i krene u vlastite politički projekat.
Sa jakom bazom na području Tešnja i čak 34.861 osvojeni glas kao kandidat za državni parlament Mehmedovićevo napuštanje SDA bi zasigurno bilo značajan udarac. Posebno ako se uzme u obzir trenutni politički momenat u kojem se SDA nalazi gdje je nakon dugo vremena opozicija na gotovo svim nivoima vlasti.
Konakovićev odlazak SDA skinuo sa vlasti, a Mehmedovićev ?
Dakle, postojanje protivkandidata na izborima bi podvuklo demokratičnost SDA, Bakir Izetbegović bi u slučaju pobjede, koja bi bila izvjesna, pokazao da se ne boji konkurencije, a Mehmedović bi morao priznati da nema dovoljnu podršku za bi bio predsjednik SDA.
Kongres SDA će dakle potvrditi dominaciju Bakira Izetbegovića, a šta će biti sa SDA to ćemo tek da vidimo. Podsjrtimo, izlazak Elmedina Konakovića, te kasnije Denisa Zvizdića iz stranke rezultirao je osim formiranja nove streanke, trenutno činjenicom da je SDA u opoziciji. Šemsudin Mehmedović je također jedan od “kapitalaca” i teško je očekivati da SDA iz ovog ne izađe bez velike štete.
