Peking Tibet i formalno želi preimenovati u kinesku inačicu, Xizang, a Komunistička partija se pod svaku cijenu želi involvirati i u odabir sljedećeg duhovnog vođe, nasljednika 89-godišnjeg Dalai Lame, u nadi da će s budućim vodstvom uspješnije pronaći „zajednički jezik”. Drugim riječima, da će postaviti nekoga koga se lakše može podčiniti pekinškoj čizmi, ako je već stvarni cilj, uklanjanje predznaka „autonomna” ispred regije Tibeta, još uvijek „suviše kontroverzan”.
O kompleksnim odnosima Tibeta i Kine dao bi se napisati zaseban znanstveni traktat. Ukratko, Tibet je autonomna regija koju Kina smatra svojom, dok njihovo vodstvo vodi kao separatiste, zbog čega vlada već godinama operira iz sigurnosti egzila koju im je pružio grad Dharamshala na sjeveru Indije.
Kineska Koministička partija je 1950. na Tibet poslala vojsku kojoj je naredila da asimilira lokalno stanovništvo te uguši bilo kakav oblik separatizma. Novije kinesko vodstvo smatralo je da putem ekonomskih mjera, projekata i investicija može decentnije gušiti pokušaje separatizma, no to se drastično promijenilo 2012., kada je na čelo države došao bitno agresivniji i neusporedivo ambiciozniji Xi Jinping. Njegov je cilj, naime, bio restrukturirati kulturni identitet Kine kao takve, a Tibet (baš kao i Tajvan) samo je dio veće slagalice zacrtane mu misije.
Kako bi zadovoljila formu na međunarodnoj sceni, Peking je desetljećima Tibet zvao Tibetom, osobito u prepisci s diplomatima na drugim stranim jezicima. No, posljednjih je godina, malo po malo, došlo do suptilnog zaokreta u nomenklaturi koji se od 2021. nadalje bitno intenzivirao.
Trenutni zadatak kineskih dužnosnika, piše WSJ, jest popularizirati upotrebu njihove inačice imena na međunarodnoj pozornici, osobito među državama tzv. „globalnog juga” među kojima jača antizapadni sentiment, kako bi se legitimirala pekinška ekspanzionistička politika.
Partija bi u dogledno vrijeme, upozoravaju stručnjaci za Daleki istok, mogla početi vršiti i ekonomski, kao i trgovinski pritisak na vlade drugih zemalja, kako bi ih primorala da počnu koristiti preferiranu geografsku nomenklaturu.
Očekivano, službeni Peking negira da se radi o bilo kakvoj pomno osmišljenoj „zavjeri”, pa sveučilišni profesor Wang Linping za WSJ objašnjava kako se radi o „korekciji pogreške koja se desetljećima olako koristila”.
– Korištenje imena Xizang opravdano je i regulatornim zahtjevima, jer je utemeljeno na odluci kineske vlade iz 1978. da se na jednak način romaniziraju sva kineska imena, pa i imena geografskih lokacija – stoji u članku dotičnog stručnjaka, uz zaključak da ‘se Kina ne bi trebala obazirati na to što se Zapad s tim jednostavnim‘ tumačenjem teško može pomiriti‘.