Unatoč opetovanim memorandumima potpisanim između Irana i Rusije posljednjih godina, međusobna trgovina je opala do kraja 2023., prema novim podacima koje je objavila Rusija.
Nakon dvije godine truda, osnovni problemi ruskog izvoza u Iran ostaju neriješeni. Struktura izvoza nije se promijenila, a količine su i dalje nestabilne. U međuvremenu, Iran nastavlja trčati iza svoje konkurencije na širem globalnom tržištu, s iranskom robom koja širi svoju prisutnost na ruskom tržištu.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu i u pozadini sve većeg pritiska zapadnih sankcija, Iran se pojavio u ruskim vijestima kao novo alternativno tržište za rusko poslovanje. Iranske poslovne ture preplavile su Moskvu, u nadi da će sklopiti ugovor jer njeno gospodarstvo također trpi zbog jakog režima sankcija, piše njemački BneIntelliNews.
Rusija je sklopila nekoliko visokoprofilnih sporazuma s Teheranom, uključujući memorandum o ulaganju Gazproma do 40 milijardi dolara u iranski sektor nafte i plina. Rezultati iz 2022. pokazali su rastući trend: rusko-iranski trgovinski promet porastao je za 20% na 4,9 milijardi dolara.
Krenulo je dobro, ali…
Čini se da je 2023. trebala konsolidirati ovaj trend. U ožujku prošle godine objavljeno je da su bankovni platni sustavi dviju zemalja povezani i da je do rujna Sberbank započela izravne prijenose. Rusija je drugu godinu zaredom bila najveći strani ulagač u Iranu, a pokrenut je i probni transport kroz Saudijsku Arabiju preko prometnog koridora sjever-jug.
Međutim, rezultat je bio suprotan: trgovina između dviju zemalja pala je za 17% na 4 milijarde dolara do kraja 2023. Međutim, treba napomenuti da ova statistika ne uključuje vojno-tehničku suradnju, budući da se ona neće bilježiti ni u jednoj službenoj trgovinskoj statistici. Iran je opetovano zanijekao da Rusiji šalje oružje, unatoč tome što je Kijev izložio nekoliko bespilotnih letjelica i raketa na kojima piše “Made in Iran”, piše Forbes.
Pritom je već pri prvom pogledu na rezultate 2023. jasno da pad trgovine nema samo jedan uzrok. Uvoz iz Irana u Rusiju porastao je za 15,8 posto na 1,29 milijardi dolara, prema ruskim podacima. Odnosno, iranska roba nastavlja jačati svoje pozicije na ruskom tržištu. To uključuje jeftiniju robu široke potrošnje i autodijelove.
Problem leži u ruskom izvozu u Islamsku Republiku, koji je pao za 27,1 posto na 2,7 milijardi dolara, što je uzrokovalo ukupni pad robne razmjene. Ali zašto je to tako?
Pšenica
Podaci pokazuju da su 2023. prehrambeni proizvodi i poljoprivredne sirovine činili 81,1% ukupnog izvoza Rusije u Iran. Ali tako je već nekoliko godina. Po čemu je ova prošla godina drugačija? Vrijeme, čini se, točnije kiše, koje su zbog klimatskih promjena svake godine sve nestalnije u široj regiji južne i srednje Azije.
“Osnova ruskog izvoza su kukuruz, suncokretovo ulje i ječam. S vremena na vrijeme probije se pšenica, obično kada u Iranu propadne usjev”, rekao je Dmitri Rilko, izvršni direktor ruskog Instituta za poljoprivredna tržišta. Prema njegovim riječima, u poljoprivrednoj sezoni 2023-2024 Rusija nije isporučivala pšenicu na iransko tržište:
“Kada Iran ima koliko-toliko normalnu žetvu, Iranci nisu zainteresirani za našu pšenicu”.
Prema izjavama predstavnika Teherana, potvrđeno je da smanjuju uvoz pšenice zbog uspješne žetve. U rujnu 2023. Hossein Yazdjerd, predsjednik Iranske udruge mlinara brašna, izjavio je: “Međutim, mi ćemo kupovati kukuruz, ječam, biljno ulje, sačmu i sjemenke suncokreta”.
Aleksandar Šarov, izvršni direktor grupe tvrtki RusIranExpo, izjavio je da bi razlozi za pad uvoza pšenice u Iran mogli biti kompliciraniji nego što se dosad mislilo. Objasnio je da žetva u Iranu varira između 12-14 milijuna tona svake godine, a zemlja treba uvesti dodatnih 5-7 milijuna tona godišnje pšenice. Međutim, Šarov vjeruje da se uvoz žitarica u Iran odvija kroz nejasne sheme, a pšenica iz Rusije je vjerojatno ušla u Iran kroz takve sheme, ali to nije prijavljeno.
“Na primjer, roba se utovari u Novorosijsku, kupi je neki neimenovani trgovac i ide, recimo, u iransku luku Bandar Abbas”, objašnjava.
U ovom slučaju, ruska carinska statistika ne bi odražavala prodaju proizvoda Iranu. Jedan od ključnih razloga za odbijanje otvorenih kupnji ruske pšenice mogla bi biti nova politika američke tvrtke Cargill, jednog od najvećih svjetskih dobavljača poljoprivrednih proizvoda, koja je od 2023. prestala izvoziti žitarice iz Rusije.
“Iranci uključuju Cargill u svoje uvozne sheme, a ova tvrtka je prestala poslovati u Rusiji”, dodao je Šarov.
Istovremeno, Rilko je skeptičan prema ovom objašnjenju njegovog sunarodnjaka.
“Da Cargill ima bilo kakve veze s tim, onda bi i Rusija imala problema s izvozom kukuruza u Islamsku Republiku. Ali Iran je ove godine postao najveći uvoznik ruskog kukuruza”, ističe.
Istodobno, stručnjaci se slažu da je pšenica uzrokovala pad ruskog izvoza u tu bliskoistočnu zemlju.
“Iran je kupovao 3-4 milijuna tona pšenice iz Rusije, u prosjeku plaćajući 200-250 dolara po toni, tako da je izvoz pao za oko milijardu dolara”, dodao je Šarov.
Bankarski problemi
Problemi u međusobnoj trgovini zapravo su puno širi od problema s opskrbom pšenicom. Pokazalo se da je ruski izvoz u Iran u 2023. bio manji nego ne samo prošle godine, već i godinu prije toga, kada je ta brojka dosegla 3,08 milijardi dolara. Nakon ukrajinskog rata koji je započeo 2022., s brojnim posjetima Teheranu i unatoč glasnim izjavama o razvoju suradnje, to nije dovelo do pojave novih kategorija ruske robe na iranskom tržištu i nije promijenio strukturu izvoza iz Rusije.
Prema Rilku, kritični problem za ruske izvoznike ostaje nedostatak učinkovitog sustava za poravnanje trgovinskih transakcija.
“Znam ruske tvrtke koje žele izvoziti kukuruz u Iran, ali ove godine su odlučile ne surađivati s Irancima jer ne mogu ponuditi ništa drugo osim ‘šeme kofera’ za dogovore”, rekao je stručnjak.
Ruske banke već duže vrijeme prenose sredstva u Iran preko Mir banke, koja je podružnica Bank Melli. VTB i Sberbank također su započeli suradnju, ali su oklijevali potvrditi izvješća o svojim novim uredima u Teheranu. Međutim, sve se svodi na to da Iran ima dva tečaja: državni i tržišni. Mir je orijentiran na državnu stopu. Kao rezultat toga, svakim prijenosom ruski poduzetnik gubi 20-25%. Sve trenutne usluge poravnanja idu preko Mir sustava – drugog načina još nema.
Jasno je da je pri takvim stopama nošenje gotovine isplativije od transfera, što Iran pak pokušava izbjeći dok se pogoršava kriza oko njihove valute rijala. Parov kaže da se radi na rješavanju situacije, ali dosadašnji prijedlozi zvuče bolje u teoriji, nego u praksi. Predstavnici Rusije i Irana potpisuju nove sporazume, ali zapravo se ništa ne mijenja. Šarov predlaže preračunavanje u zlatnom ekvivalentu ili stvaranje ruske banke u Iranu koja nudi konkurentne stope prijenosa.
Problem logistike
Logistika je izazov prilikom prijevoza robe u Iran. Dostava preko Crnog mora ima veće vozarine do 20% zbog ograničenja flote. Kaspijsko more ima manje brodova i sezonske fluktuacije koje kompliciraju plovidbu. Također, kopneni promet trpi zbog nedostatka izravne željezničke komunikacije i visokih kazahstanskih tranzitnih stopa, što smanjuje profitabilnost opskrbe.
Unatoč izazovima s kojima se ruski izvoznici suočavaju u trgovini s Iranom, još uvijek postoji nada za svjetliju budućnost. Logističke tvrtke žalile su se na visoke troškove tranzita zbog inspekcija i provjera, što je dovelo do povećanja mita i kazni za cestovni prijevoz. Međutim, došlo je do pozitivnih pomaka u trgovinskim odnosima između dviju zemalja, pri čemu se već drugu godinu zaredom povećava uvoz iz Irana. Ovi pomaci su kvalitativni i značajni, s povećanjem protoka druge robe poput kemikalija, industrijskih materijala, rezervnih dijelova i građevinskog materijala.
Veliki ruski holdinzi su čak počeli kupovati keramički granit, katalizatore i rezervne dijelove za turbine, a ruski zračni prijevoznici sada popravljaju svoje zrakoplove u Iranu. U međuvremenu, iranske tvrtke sele se na lokacije kao što je Astrahan i sa sobom donose moderne tehnologije i znanje koje Rusi moraju stalno pratiti.
Trgovinski promet postupno postaje sve uravnoteženiji, a očekuje se da će sporazum o slobodnoj trgovini između Irana i Euroazijske ekonomske unije (EEU), potpisan prošle godine, dodatno potaknuti taj rast kada ga ratificira Rusija. Ali unatoč svoj pompi i ceremonijama koje se pripisuju novoj “Osovini sankcioniranih”, trgovinske prepreke i dalje koče rast i nedostatak kohezivne kontrole trgovine, uključujući podmićivanje i loše fitosanitarne uvjete, barem u slučaju Irana, posebno su otežali probijanje tržišta.