Ni hemofilija, ni problemi koji su ga prikovali za kolica, a zatim za štake, nisu spriječili mladog Trebinjca Marka Spaića da ostvaruje svoje snove. Uprkos mnogim preprekama koje je život stavio pred njega, on hrabro ide kroz život. Naime, kako priča za “Nezavisne novine”, da boluje od rijetke i opake bolesti hemofilije utvrđeno je kada je imao tri godine, a bolest je naslijedio od majke.
Zbog hemofilije i povreda koljena, skočnog zgloba i kuka jedno vrijeme je bio i u kolicima.
“Bio sam tada vezan za kolica, jer nije bilo lijeka u državi. To je bilo od 2007. do 2011. godine i onda su počeli da dolaze ti lijekovi. Imao sam sreću, jer su moji doktori bili angažovani, pa su me prebacili na novije lijekove i onda sam mogao raditi rehabilitaciju, jačati mišiće i noge kako bih stao na štake. Oporavak je bio sve bolji i bolji”, ističe Spaić.
Međutim, i pored svega što bi čovjeku otežalo život, Marko nije dao da ga omete. Novac koji mu je bio potreban za kontrole i odlaske do bolnice sam je zarađivao prodajući predmete koje je sam izrađivao. Nakon toga, zaposlio se kao taksista.
“Suvenire sam pravio i prodavao. Tako sam zarađivao za sebe, za troškove puta do bolnice i nazad. I kada sam još malo ojačao noge, zaposlio sam se u taksiju. Uvijek me je privlačilo da vozim. Izašli su mi u susret, prihvatili su me u taksiju. Prije sedam godina je to bilo, već sedam godina radim. Sad sam u call centrali, većinu vremena u kancelariji, međutim, izađem i da vozim taksi kada je potrebno ili kada mi dosadi u kancelariji”, govori on za “Nezavisne”.
Snagu za prevazilaženje svih prepreka, kako ističe, crpi u svojoj pozitivnosti i vedrom duhu. Na posustajanje uopšte ne pomišlja, kako kaže, nastavlja dalje.
“Takođe, moja porodica i prijatelji me podržavaju u svemu, da guram naprijed. Vidim svijetlu budućnost. Medicina napreduje, nadam se svemu najboljem. Na posustajanje ne pomišljam uopšte”, kaže Spaić.
Svoju borbu sa hemofilijom pretočio je i u stihove, pa je tako snimio pjesmu “Nikad neću stat'”, a na društvenim mrežama broji više od 10.000 pregleda.
“Prvobitno je nastala priča koju sam napisao, onda je tu priču pročitao moj drug koji je svirao gitaru i rekao je da se od toga može napraviti i pjesma. Zatim sam je prepravio i napisao stihove i snimio amaterski pjesmu. To je vidio direktor jedne farmaceutske kompanije, koji mi je ponudio da finansira video i muziku, ja sam pristao i tako je nastala pjesma”, prisjeća se Spaić.
Svoju borbu nastavlja, jer kako kažu stihovi njegove pjesme, “dobio je bitku, ali dobiće i rat”. Kolica mu više nisu potrebna, kao ni dvije štake. Sada, kako govori, hodati može i uz pomoć jedne, a oko kuće i po kući čak i bez obje.
“Moja poruka svima koji se bore kao i ja jeste da ne posustaju nikada, da uvijek može bolje, da vjeruju u sebe. Idu neka bolja vremena, medicina napreduje. Treba vedro razmišljati”, zaključuje Trebinjac za “Nezavisne novine”.