Skoro 40 godina je prošlo od nuklearne katastrofe u Černobilju kada je oko 120.000 ljudi evakuisano iz svojih domova u Ukrajini i Belorusiji.
U tom području, tzv. Zoni isključenja, danas živi veoma mali broj ljudi, a radijacija je uticala na okolni živi svijet. Životinje su morale da se prilagode kako bi preživele.
Izloženost radijaciji može da ošteti DNK živih organizama i da dovede do nepoželjnih mutacija. Utvrđeno je da lastavice imaju mnogo veće stope mutacija u Černobilju nego u drugim dijelovima Ukrajine ili u Italiji.
Voluharice, mali glodari, razvili su katarakte, pokazala je studija iz 2016. godine, prenosi IFL Science.
Ipak, nije sve tako crno. Veliki broj vrsta i dalje živi i razvija se, a priroda buja u sjenci jedne od najgorih nuklearnih katastrofa u istoriji planete.
Černobiljski psi
Kada se dogodila katastrofa 26. aprila 1986. godine, mnogi ljudi su morali da bježe glavom bez obzira, a ljubimce su ostavili iza sebe. Iako su ostali bez vlasnika i prijeti im radijacija, istraživanja su pokazala da u Zoni isključenja i dalje ima pasa.
Prema određenim procjenama, oko 800 pasa živi na području Černobilja, čak i u nekim od najzagađenijih oblasti. Prepušteni su sami sebi, ali ih radnici i istraživači ponekad hrane. S vremena na vrijeme ih pregledaju i veterinari koji ih vakcinišu.
Naučnici su saznali da im je radijacija promjenila genetiku po čemu se razlikuju od ostalih pasa širom sveta. DNK je toliko izmjenjen da se černobiljski psi odmah mogu prepoznati.
Nije poznato koliko to utiče na njihovo zdravlje, izgled i ponašanje, ali je otpornost černobiljskih pasa veoma snažna.
Žabe promjenile boju
Psi nisu jedini koji su doživjeli promjene u Černobilju. Pojedine vrste su morale da adaptiraju na novonastale okolnosti kako bi preživjele radijaciju, uključujući istočnu drvenu žabu. One su obino jarke zelene boje, ali danas izgledaju malo drugačije – mnogo su tamnije, ponekad potpuno crne.
To je rezultat ubrzane evolucije, smatraju naučnici. Tamnije žabe imaju više melanina što smanjuje posljedice ultraljubičaste radijacije. U tom smislu, one će imati manja oštećenja ćelija.
Daleko od ljudi
Iako to možda mnogi ne bi pomislili, Černobilj je danas jedan od najvećih prirodnih rezervata u Evropi, a predstavlja i najveći eksperiment u ponovnom oživljavanju prirode.
Zona isključenja se prostire na više do 2.600 kvadratnih kilometara i tamo skoro da nema više tragova ljudi. Bez obzira što se efekti radijacije ne mogu poreći, pojedini naučnici smatraju da to predstavlja manju opasnost nego potencijalno štetni uticaj ljudi.
Biolog Džim Bisli, koji je proučavao vukove u Zoni isključenja, kazao je za Nacionalnu geografiju 2016. da su ljudi uklonjeni iz sistema i da to prilično nadmašuje moguće posljedice radijacije. Černobilj je postao iznenađujuće utočište za mnoge životinje, od jelena do divljih svinja.
Populacija vukova je posebno povećana. Tačnije, sedam puta je veća u Zoni isključenja nego u drugim obližnjim rezervatima. Černobiljski vukovi imaju gene koje ih čine otpornijim na bolesti raka.
Naučnici su postavljali kamere kako bi identifikovali 15 različitih kičmenjaka, poput miševa, evroazijskih vidri ili američkih kuna. Pronađene su i sove, šojke, svrake i bjelorepi orao. Zabilježeno je da raste i populacija dabrova.
“Dabar u Ukrajini je poput slonova u Africi, potpuno mjenja pejzaž”, navela je Marina Škvirija iz ukrajinske Nacionalne akademije nauka.
(Ugroženi) konji
Čak su i ugroženi divlji konji pronašli svoj dom u Zoni isključenja koristeći napuštenu infrastrukturu kao skloništa. Oko 30 azijskih divljih konja je 1998. dovedeno u Zonu kako bi se vrsta spasila od izumiranja. Vjeruje se da ih danas tamo ima oko 150, a još 60 je u susjednoj Bjelorusiji.