Iranski predsjednik Ebrahim Raisi već je drugi ruski saveznik koji je nastradao u posljednjih tjedan dana. Prvo slovački premijer Robert Fico, a sada i iranski predsjednik. Je li to slučajnost? Izaziva li to sumnje i oprez, logično pitanje – je li u to umiješan Washington, sukus je “dilema” koje iznosi dobar dio ruskih režimskih glasila.
Neki portali, kao što je News.ru, čak uspoređuju Raisijevu pogibiju sa smrću Jevgenija Prigožina, šefa ruske plaćeničke vojske Wagner, koji je nastradao u avionskoj nesreći pod čudnim okolnostima. Jedna od glavnih Putinovih ratnohuškačkih medijskih šaka, šefica TV postaje Russia Today (RT) Margarita Simonjan, ne vjeruje da se i u prvom i u drugom događaju radilo o slučajnosti”. “Raisijev helikopter srušio se zbog magle, a ludi “deda” je pucao u Fica.
Naravno, događa se, ali moram primijetiti da se takve stvari događaju uz dugotrajnu profesionalnu pripremu”, kaže Simonjan. Ruski senator Aleksej Puškov na svom je Telegram kanalu otvoreno iznio sumnju da je “Raisi mogao biti žrtva atentata”. I on smatra kako je čudno što je u posljednje vrijeme toliko napada na ruske saveznike – Fico, prijetnje smrću Aleksandru Vučiću, a sada Raisi. Ruski prokremaljski politolog Aleksej Makarkin u razgovoru za portal News.ru ne isključuje “umiješanost SAD-a i Izraela u pad helikoptera”, ali ne zanemaruje ni Ukrajinu jer, kako kaže, “to su zemlje koje itekako mogu imati koristi od pogibije Ebrahima Raisija”. Sergej Markov, član savjetničkog tima Vladimira Putina, navodi da se ne može odbaciti “izraelski trag” u nesreći koja je snašla iranskog predsjednika zato što Iran podržava Hamas i najžešći je bliskoistočni protivnik Izraela i njihove ratne operacije prema pojasu Gaze.
Sergej Markov pita se zašto su helikopteri s osiguranjem odletjeli nakon što je Raisijeva letjelica pala. Zašto su letjeli po takvom vremenu i zašto nije korišten zrakoplov, nego helikopter? Ruski mediji ne zaboravljaju navesti da je riječ o helikopteru američke proizvodnje, što bi onda, samo po sebi, moglo navoditi na “američku umiješanost”. Makarkin, pak, navodi dvije verzije. Prema prvoj, koja je dominantna u ruskim proputinovskim medijima, Zapad i Izrael u sukobu su s Iranom i bili bi zainteresirani za uklanjanje Raisija, pogotovo jer se njega navodilo kao najvjerojatnijeg nasljednika vrhovnog vjerskog vođe Alija Hameneija. Želi se izazvati kaos ili atmosfera prevrata. Osim toga, Makarkin, kao i neki drugi ruski mediji, ipak navodi da ne treba posve odbaciti ni “unutariranski politički sukob” upravo zbog borbe za Hameneijevo naslijeđe.
Ali Hamenei ima 85 godina i zdravstvenih problema, pa nešto umjereniji moskovski dnevni list RBK navodi da je Raisijev zamjenik Mohammad Mohberi, napravljen “od istog tijesta kao i Raisi”. RBK također navodi da se unutar vjersko-političkog establishmenta vodi ogorčena borba te da bi na predsjedničkim izborima najviše šansi imao sadašnji predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Halibaf. On je blizak sa sinom Alija Hameneija, 54-godišnjim Mojtabom Hameneijem, za kojeg se govori da ga otac priprema za svog nasljednika na funkciji vrhovnog vjerskog vođe. Stoga bi moglo doći do ozbiljnih unutarnjih previranja nakon pogibije predsjednika Raisija.
Ruski predsjednik poslao je telegram sućuti u kojem je naglasio da je “otišao vjerni prijatelj Rusije”. Dok se još nije znala tragična sudbina iranskog predsjednika, iranski ambasador u Rusiji susreo se s novim ruskim ministrom obrane Andrejem Belousovom. Prema navodima Komersanta, razgovaralo se o tome da Rusija uputi tri svoja helikoptera kao pomoć u potrazi (dva iz baze u Armeniji), ali je Teheran to odbio. Naime, Rusija i Iran gaje gotovo savezničke odnose, a Iran se stalno upozorava da ne prodaje Rusima oružje i dijelove, što i jedni i drugi demantiraju.