Prusac, mjesto koje se nalazi u gornjem toku rijeke Vrbas, između Bugojna i Donjeg Vakufa, danas je najpoznatije po Ajvatovici najvećem dovištu muslimana u Evropi. Ipak, kroz historiju je bio poznat više kao grad velikih umova i arhitektonskih blaga. Kako danas živi ovo mjesto, te da li ima istu sudbinu kao i mnoga u našoj zemlji da je ljudi sve manje, a ulice sve tiše provjerila je naša ekipa.
Priču smo počeli sa pjevanjem o Pruscu, gradu koji je u Osmansko doba, bio jedan od glavnih naučnih centara. Pored Sarajeva ni Mostar mu nije bio ravan – priča je koja se prenosi stoljećima. Osam mahala imale su svoje dućane, zanate, svoje obrazovanje- dvije medrese i jednu visoku školu. Danas, jedan dućan, a i on dobro radi koliko su ulice prazne.
MUNIB ČIZMO, stanovnik Prusca
Ovdje se radile bačve kreč išlo se po dalmaciji bio poznat pravo bio poznat a sad je to amlo zapušteno malo odbačeno
NAIMA ČIZMO, stanovnica Prusc
Ovdje je nekad bio Prusac – aksar bile je vodje jako puno stanovništa bilo korzo dolazili iz Bugojna i vakufa a danas nemamo nista.
Ipak građevine pričaju historiju. Ostaci tvrđave, sahat kula, lik i djelo Hasan Kjafije Pruščaka, te pet džamija od kojih se najviše isitče Handanagina džamija. Izgrađena 1617. godine iako je od kamena i drveta imala je, ističe imam ove džamije, takva arhitektonska rješenja da efendiju dok uči molitvu jače čuje onaj kod vrata nego onaj iza njegovih leđa. Drvena kupola te unikatne lajsne iz tog doba, malter od bjelanjka i dlačica koze, samo su dio inovacija virtuoza tog vremena, zbog čega džamija i danas stoji i prkosi vremenu.
SAKIB ef. BEGAN, imam Handanagine džamije
U to vrijeme 1.600 te godine koje znao uraditi sa tri boje bio je vrsni umjetnik ovdje se radi od 7 boja izuzetno lijepo i vrijedno urađene sačuvane su nekolike originalne lajsne i na osnovu tih lajsni je napravljena replika ostalih.
Iako izgleda kao obična dzamija ova ima 11 drvenih stupova koji simboliziraju 11 stubova vjere. Ako se jedan pomjeri konstrukcija nije sigurna. A ova dzamija ima ono što nijedna u svijetu nema. Tri levhe od fajansa – materijala od kojeg je, između ostalog, izgrađen Tadz mahal. Skromnost, povjerenje i čuvanje amaneta po kojem su bili poznati derviši ovog mjesta, ima i danas.
SAKIB ef. BEGAN, imam Handanagine džamije
Čim prvi metak pukne Levhi nema na zidu, znaju smao 3 čovjeka gdje su. Čim se belaj završi, čim rat stane levhe su opet na zidu gdje trebaju biti. Imam handan aga on je ukopan ispred mihraba s vanjske strane vrlo velika skromnost, njegovog mezara nema čak, ni nišana osim kamene ograde toliko tek da se zna da je tu.
Za vrijeme Ajvatovice ovo mjesto oživi. Svi zele čuti i osjetiti snagu priče o dervišu Ajvazu koji je 40 dana molio za vodu u Pruscu koja je iz rascjepljene stijene i potekla na kraju. Ostalim danima, sačuvati tradiciju mjesta rade najmlađi. Kroz kulturno umjetničko društvo „Ajvatovački biseri“ okupljaju se, uče zajedno te kulturu Prusca nose sa sobom i na takmičenja širom svijeta. Iako su mlado društvo već sada imaju oko 50 aktivnih članova.
NAIDA BUREK, članica KUD „Ajvatovački biseri“ Prusac
Pa ja sam od malena išla sa roditeljima na nastupe i to mi: se svidjelo i onda sam odlučila kada sam saznala da će početi folklor u Pruscu odlučila sam da se upišem
DŽANA HORIĆ, članica KUD „Ajvatovački biseri“ Prusac
Ja sam zbog društva zbog druženja da sačuvam tradiciju jer to je naš identitet.
AID ČIZMO, član KUD „Ajvatovački biseri“ Prusac
Treniram dugo 4 godine i ne znam to me nekako ispunjava. Pa treba nam dugo vremena pogotovo dok spremimo druge igrače dok dolaze nam novi članovi onda trebamo i njih pripremiti na nastup da izgleda dobro
A dok je igre, pjesme i dječijih osmijeha u ovom mjestu, bit će i života u Pruscu. A i oni koji odu vratit će se.