Dolapi ili kola na Trebišnjici predstavljala su jedinstveni sistem natapanja oranica, po narodnom predanju, Mujaga Hadžiasanović je donio ovaj izum sa putovanja na hadž u Misir, a danas su kola dio kulturno-istorijskog nasljeđa istočne Hercegovine i svojevrsna turistička atrakcija Trebinja.
Kustos-etnolog u Muzeju Hercegovine Božana Đuzelović rekla je Srni da je po predanju Mujaga Hadžiasanović odlazeći na hadž u Misir vidio kako dolazi do nadolaženja Nila, kao i mehanizme koji su služili za kontrolisanje same rijeke i natapanje, napravio nacrt i vrativši se u Trebinje sagradio jedno kolo ili dolap.
– Ono je prvobitno građeno od jelovine, ispostavilo se da to nije baš dobar materijal pa se počelo graditi od munike. Sam broj kola dolapa koji su služili za natapanje je varirao, u nekim izvorima se pominje da ih je bilo oko 40-ak, a negdje i do 60 – navela je Đuzelovićeva.
Ona je dodala da su u slivu rijeke Trebišnjice kola dobijala naziv po porodicama koje su ih gradile, međutim, nisu ih koristile samo te porodice, nego i sve one kojima je bilo potrebno da zalivaju, odnosno natapaju oranice.
– Kola ili dolapi predstavljaju jedinstveni sistem natapanja na području Trebinja i trebinjske regije, mada se mogu vidjeti na rijeci Buni. Ona se danas više ne koriste za natapanje, ali su dio kulturno-istorijskog nasljeđa istočne Hercegovine i svojevrsna turistička atrakcija grada Trebinja – rekla je Đuzelovićeva.
Ona je dodala da su jedna od najpoznatijih Maltezevo kolo, Pridvoračko kolo, različite su porodice koje su ih pravile, jedan od tih ljudi je Pero Vučurević. Đuzelovićeva je navela da u Muzeju Hercegovine u stalnoj etnografskoj postavci može da se vidi Mrtvo kolo, koje se naziva tako jer je bila neophodna ljudska snaga da bi se pokrenulo.
– Ono je 2011. godine izvađeno iz Goričkog jezera kada je rađen remont, zahvaljujući pokojnom Savi Pujiću, kome je Pero Vučurević pričao o njemu i na osnovu njegovih kazivanja, ono je doneseno konzervirano i posjetioci Muzeja Hercegovine mogu da ga vide – rekla je Đuzelovićeva.