Arhitekt i investitor Dragan Dragojević u svojoj kolumni za Index.hr komentirao je stanje turističke sezone u Hrvatskoj. Istaknuo je kako su enormnim povećanjem cijena turistički radnici u Hrvatskoj napravili dva velika problema, najprije odbili strane goste, a zatim otežali i živote domaćim ljudima.
Dragojević tako primjećuje: “Dok sam pisao o tome prošle godine pa ponovo početkom ove, dobivao sam “lekcije” iznajmljivača. Ovo je moj treći tekst na tu temu u razdoblju od godinu dana, period špica-špica.
Žao mi je, ekipa, bio sam u pravu. Čak i brzinskim pregledom stranih medija možete naći kako se i naši najvjerniji turisti već žale. Nijemci, Austrijanci, Talijani govore… citiram: “U Hrvatskoj paprene cijene” – La Voce, “Lude cijene u Hrvatskoj” – Il Piccolo, “O cijenama se trenutno ni u jednoj zemlji za odmor ne raspravlja tako žustro kao u Hrvatskoj. Putnici se žale na krađe” – Reisenews, “Nevjerojatna eksplozija cijena! Turistima se vrti u glavi” – DerWesten, “…gosti – ali i domaćini – žale se na visoke cijene” – Kurier…
U 2022. nismo mogli naći slobodnu vilu u Istri, sad ih ima više od 100
U 2022. sam dobio poziv “u pomoć” u ovom terminu, u špici, za vilu za jednu obitelj. Pretražili smo cijelu Istru i nije bila slobodna NITI JEDNA vila za najam. Tek par dana prije ovog vikenda u Istri je bilo više od 100 slobodnih vila samo na Bookingu. Za usporedbu, cijela Grčka ih ima 500, kao i cijela Španjolska.
U Istri je cijena vila često viša od 900 eura za noć. U Španjolskoj su 500-800, a u Grčkoj 300-800 eura za noć.
Ne postoji računica, upozoravao sam da će nam se cijene obiti o glavu
Upozoravao sam 2023. da će nam se cijene obiti o glavu. Stigla je 2024. i kukanja su posvuda. Javlja se i drugi efekt – pokušaji prodaje vila. Kao što sam nedavno pisao, ne postoji dobra računica ni ako ste vilu radili kešom, a kamoli kreditom. Povrat investicije sve češće premašuje rok dulji od 20 godina i kad uračunamo inflaciju i propadanje vila u tom periodu, takva investicija je više dobra štednja nego dobro ulaganje.
Iako ćemo čuti primamljive brojke, o održavanju, kako financijskom tako i operativnom, manje se priča. U takve vile su često ugrađeni uređaji i materijali koji će s vremenom iziskivati sve skuplje održavanje. Danas su sjajne i lijepe, sutra ipak malo manje.
Tu je i radna snaga za održavanje svega toga, koja je sama po sebi sve skuplja, baš kao što je i život u Hrvatskoj sve skuplji. Ako radnu snagu uopće nađete. Već 6 mjeseci tržište nekretnina opada, navode mediji, iz dana u dan. Većina ovih vila je skuplja od 500.000 eura, a kupaca za tu količinu ponude jednostavno – nema.
Nitko ne može negirati nerazumljiv rast cijena
Oni koji su iznajmili/popunili ovu godinu, popljuvat će ovaj tekst kao i prethodne. Oni koji još uvijek grade i pokušavaju prodati, prate ove tekstove u stopu s negiranjem. Ono što nitko od nas ne može negirati je nerazumljiv rast cijena svega.
Hrvatska je ulaskom u EU postala cjelina u većoj zajednici, korekcije cijena su bile neminovne, no dok smo se zalijetali da sustignemo cjenovni standard EU, zaboravili smo da u nekom trenutku moramo početi i kočiti.
Zašto je Hrvat uvjeren da strani turisti veličaju Hrvatsku?
Osim smještaja, tu su naravno i opće cijene. Dok u uličnom fast foodu ispod kojeg gori asfalt isprolijevan Colom i majonezom obrok u ukrašenom celofanu košta 10-15 eura, u Toscani ćete za iste novce sjesti u restoran i jesti ribu prve klase te dobiti čašu vina. Osobno sam toliko platio ručak po stolcu.
Kava u obalnim kafićima, čujem, doseže 4-5 eura. To je cijena kave u švicarskom St. Moritzu, a i općenito u Švicarskoj, gdje nikada nećete zapeti sat i pol u koloni da uđete u grad iako im je cesta širinom na razini hrvatskog razvijenog sela. Parking? Kod amfiteatra u Rimu 1 euro po satu, u Puli kod amfiteatra 4 eura po satu.
“Hrvatska je posebna, Hrvatska je blizu…”, čujem često. Iako od istih ljudi kad idu na godišnji čujem i: “Kamo ćemo ove godine, Italija, Francuska, Austrija?” Zašto je Hrvat uvjeren da strani turisti veličaju Hrvatsku? Nijemci, Englezi, Talijani, Danci sjede doma sa svojima i govore: “Kamo ćemo ove godine – Španjolska, Italija, Hrvatska, Grčka, Maroko?” Na kraju se dobar dio toga svede na cijenu. Evo, upravo provjerih i Havaje – noćenje u vili stoji 500-800 $.Turizam i real estate su oduvijek vezani i više ne postoji “lokalno tržište”. Turizam je kao ulje za auto, Nike tenisice, zimska jakna ili nešto treće – uglavnom se ne pitate otkud je prodavač, nego po kojoj cijeni to prodaje. Turizam je globalno tržište, a ne lokalna birtija u koju idete jer je tamo ekipa.
Hrvatska se precijenila s cijenama. Ujedno je i satrala životni standard svog stanovništva.